hrvatski

Kulturna dobra kao nositelji kulturnih i ekonomskih vrijednosti

Ekonomike i upravljanje kulturnim graditeljskim naslijeđem (baštinom) dio su ekonomika kulture koje su razvijene na osnovi ekonomika okoliša, ali se razlikuju u nepostojanju kompaktnog teorijskog modela kulturnog sektora (koje se sastoji od različitih disciplina kao što su likovna umjetnosti, glazbena umjetnost, kazalište, književnosti, povijesti, povijesti umjetnosti, arhitekture…). Kulturno graditeljsko naslijeđe zbog svojih je karakteristika dio javne ekonomije i često meritorne naravi (toliko civilizacijski važno da država smatra da mora biti dostupno građanima iako si oni sami, prema tržišnom principu, ne bi mogli omogućiti pristup tim dobrima i uslugama, npr. obrazovanje), pa su u upravljanu kulturnim naslijeđem izraženi problemi javnih dobara. Kulturno graditeljsko naslijeđe dio je izgrađene strukture prostora, gdje se odvijaju interakcije građevina i korisnika. Različita dinamika životnih ciklusa građevina i ljudskih aktivnosti često dovodi do različitih konflikata te neadekvatnosti izgrađenog prostora (funkcionalne, konstrukcijske, estetske, gospodarske…). Prilikom odlučivanja o mogućoj transformaciji kulturne baštine (npr. o planiranju promijene namjene tijekom izrade razvojnih planova i prostorno planske dokumentacije), potrebno je voditi računa o vanjskim utjecajima koje baština ima na svoju okolinu, a posebno o kriterijima društvene održivosti.

Kulturna graditeljska baština/naslijeđe; ekonomike kulture; vrijednosti; kulturni kapital; životni ciklus;

nije evidentirano