hrvatski

Predgovor

PREDGOVOR Mali je broj numizmatičara u Hrvatskoj, koji sustavno, tijekom priličnog broja godina, malo po malo, već prema ukazanim prigodama, natrag u domovinu, iz inozemstva, sa svih strana, donose numizmatičke predmete od važnosti. Jedan od njih je bez sumnje Marko Šarinić, dugogodišnji znanac i nerijetki gost – vjerojatno ne samo zbog male udaljenosti između Jelačićevog i Zrinskog trga – numizmatičkog kabineta Arheološkog muzeja u Zagrebu. Vrlo često kustosi numizmatičari prvi čuju o nekom vrijednom primjerku novca ili medalje, koji je upravo nabavljen diljem Europe, i koji će uskoro i doći u Zagreb. Takve dobre vijesti nas uvijek razvesele, a pogotovo, kad novu akviziciju smijemo i pogledati u originalu. Također, Marko Šarinić nam već godinama pruža pomoć, ukoliko nam za neki članak treba kakvi primjerak medalje, kakva u zagrebačkoj zbirci ne postoji. Ovom prigodom je M. Šarinić odškrinuo vrata svoje značajne zbirke medalja i žetona, kako bi nam dočarao što se sve događalo na području Istre, Kvarnera, Rijeke, pa čak do Trsta, tijekom nekoliko stoljeća. Medalje i žetoni s nekom istarskom, kvarnerskom, riječkom i tršćanskom poveznicom, koje sad možemo promatrati «u živo» uistinu su brojne, ali nisu ni sve. Nadajmo se da će se njihov broj i u budućnosti povećavati. Malo je hrvatskih krajeva, koje je u prošlom stoljeću doživilo toliko ratova, prevrata, nesreća i uopće grozota, kao što je to Istra, ali i Rijeka – puno toga nam ilustriraju i brojne medalje, kolajne i žetoni. U Srednjem vijeku je naravno, tu bilo sukoba i ratova, no nikada nisu bili tako strašni, kao oni u 20. stoljeću. Kad su se političke prilike smirile, a obalni pojas je držala Mletačka Republika, «La Serenissima», a unutrašnjost, Istarsku Markgrofoviju, skupa s Goričkom Grofovijom je nasljeđem dopala Habsburškoj kući, stanje je bilo manje-više skladno. Rijeka, Kastav, Trsat i sl. i onako nikad nisu potpale pod Serenissimu. Alvise Zorzi mletačku vladavinu naziva «tisućgodišnjim dobrim upravljanjem zemlje» («Mille anni di buon governo»). Puk je živio uobičajenim načinom, kao već stoljećima prije, a bilo je svakome svejedno kojim jezikom se govori ili piše, hrvatskim, latinskim ili talijanskim. Pogledajmo samo bezbrojne natpise i zapise na glagoljici. Onda se odjenom na cijelu Europu, nakon nesretne Francuske revolucije, srušilo još veće zlo: Napoleonov nezasitni apetit za tuđim zemljama i pokrajinama. Ubrzo je 1797. god. prestala postojati Mletačka Republika, a krajeve, koji nas na ovome mjestu zanimaju, zauzela je Austrija. Na kratko, jer su se ponovno pojavili Francuzi. O kakvim strašnim i dotada neviđenim perturbacijama je bila riječ najbolje govore dnevnici markiza Cintija Frangipanea, od loze furlanskih, Bogu hvala, još jedinih postojećih i autentičnih Frankopana. Kad je ujedinjena Europa skršila Buonaparta, Istra i Dalmacija pridružene su Austrijskoj Carevini. I tako je to ostalo sve do kraja I. svjetskog rata. Rijeka je prema Ugarsko-hrvatskoj nagodbi kasnije pripala Ugarskoj te je doživila svoj najveći procvat u povijesti. Za tu eru Rijeke najreprezentativniji su jedinstveno groblje na Kozali i raskošna Guvernerova palača. Iz vremena Austro-Ugarske Monarhije nam također postoji dosta zanimljivih spomenica. Nedaleka Opatija bila je pak stjecište europske aristokratske i ekonomske elite. Nije ni za čuditi se što su se s zapadne jadranske obale neprestano pojavljivali čeznutljivi pogledi prema istočnoj obali, gdje su nalazili srodne duše te nisu jenjali sve dok Kraljevina Italija nije 1915. god. odlučila napustiti svoje dotadašnje saveznike i napasti ih. Nakon strahota Velikog rata, u Rijeku je ušla raspuštena talijanska soldateska, na čelu koje je bio Gabriele D'Annunzio, recte Gaetano Rapagnetta. Sve su to opće poznate činjenice, no zanimljivo je to da se mnogo toga može iščitati na sitnim kovanim medaljicama, kolajnama, žetonima. Ne samo da je za Austro-Ugarsku vojsku otkovan bezbroj medalja i znački, već je to isto činila i Kraljevina Italija za svoju armiju. Nešto od tog materijala nalazi se i u zbirci o kojoj je riječ. Postoji i kovanih svjedočanstava iz dvadesetih i tridesetih godina 20. st., a neke medalje nas uvode i u eru nakon II. svjetskog rata. Nekoliko crkvenih medalja i hodočasničkih medaljica nam govore o crkvenim visokodostojnicima tih krajeva, od 16. st. nadalje, od kojih su neke vrlo reprezentativne kovane u Beču, a ne nedostaju i medaljice najglasovitijeg hodočasničkog cilja cijele regije, Trsata. Vrlo smo zadovoljni što se evo pružila prilika javnosti pokazati i objelodaniti tako vrijedan i rijedak sitni pokretni dio naše spomeničke baštine. Ivan Mirnik – Miroslav Nađ

medalje, plakete, Istra, Kvarner

nije evidentirano