hrvatski

Razvoj biosenzora za detekciju toksičnosti metalnih iona

U ovom radu ispitana je mogućnost određivanja žive, bakra i olova pomoću zlatne elektrode modificirane samoformirajućim slojem koji se sastojao od: cisteamina, p–benzokinona i mezo-2, 3-dimerkaptojantarne kiseline (CA–PBQ– DMSA). Karakterizacija zlatne elektrode kao i zlatne elektrode modificirane prethodno navedenim samoformirajućim slojevima provedena je u otopinama fosfatnog pufera uz kalijev heksacianoferat(II)/(III) pri pH = 3 i pH = 8, cikličkom voltametrijom te elektrokemijskom impendancijskom spektroskopijom. Prikazani su i međusobno uspoređeni pripadajući ciklički voltamogrami i Nyquistovi dijagrami, snimljeni zlatnom elektrodom bez i s modifikacijama. Elektrokemijski odziv živina(II) iona na zlatnoj i zlatnoj elektrodi modificiranoj navedenim slojevima, ispitan je tehnikom anodne voltametrije s akumulacijom (engl. ''anodic stripping'') u otopini KNO3 pri pH = 5, 8. Za elektrokemijski odziv živinih(II) iona uporabljena je otopina živinog(II) nitrata, Hg(NO3), u koncentracijskom području: 10-8 M - 10-6 M. Elektrokemijski odziv modificirane elektrode nakon akumulacije u otopini Pb2+ iona snimljen je “stripping“ analizom u bornom puferu pH = 7, dok je akumulacija provedena u bornom puferu pH = 8. Testirano je koncentracijsko područje od 10-8 M - 10-6 M. Elektrokemijski odziv modificirane elektrode nakon akumulacije u otopini Cu2+ iona snimljen je “stripping“ analizom u octenom puferu pH = 5, 4, dok je akumulacija provedena u amonijakalnom puferu pH =7. Testirano je koncentracijsko područje od 10-8 M - 10-6M.

Bakar; samoformirajući sloj; zlatna elektroda; cisteamin (CA); mezo-2; 3-dimerkaptojantarna kiselina (DMSA); p–benzokinon (PBQ); anodna voltametrija s akumulacijom; elektrokemijska impendancijska spektroskopija (EIS); živa; olovo

nije evidentirano