hrvatski

Utjecaj metoda interpolacije na kvalitetu digitalnih modela reljefa

Reljefni oblici na Zemljinoj površini su iznimno kompleksni zbog čega ih većina znanstvenika proučava kroz izradu i analizu digitalnih modela reljefa. Glavni izazov većine istraživanja u procesu modeliranja reljefa je generirati najtočniju moguću površinu na osnovi točkastih uzoraka (visna), te utvrditi karakter pogrešaka i varijabilnost procijenjenih vrijednosti testiranjem i usporedbom različitih metoda inerpolacije. Iako postoje brojne studije o ovoj problematici još uvijek se javlja potreba za njihovim proučavanjem s obzirom na: raznolikost morfoloških oblika, razinu i mjerila istraživanja, metode, tehnike i procedure za prikupljanje i obradu visnskih podataka itd. Glavni cilj ovog istraživanja je vrednovanje i utjecaj determinističkih i geostatističkih metoda interpolacije na kvalitetu digitalnih modela reljefa za potrebe geomorfoloških istraživanja. Za izradu modela i usporedbu metoda interpolacije korišten je skup visinskih podatka prikupljen aerofotogrametrijskom izmjerom i stereorestitucijskom obradom. Testirane su četiri metode interpolacije: inverzna udaljenost (IDW), multikvadratna radijalna osnova funkcija (MQROF), obični kriging (OK) i jednostavni kriging (SK). Za odabir najboljih metoda interpolacije korišteno je 8 statističkih parametara, grafički prikazi (dvodimenzionalni i trodimenzionalni), izračun i usporedba profila. Utvrđen je utjecaj vertikalne raščlanjenosti, gustoće uzoraka, veličine piksela, metoda interpolacije (tehnika), vertikalne rezolucije i algoritama na izlazne rezultate. Sve metode interpolacije, osim inverzne udaljenosti, pokazuju zadovoljavajuće rezultate. Posebno treba istaknuti metodu obični kriging (teorijski model - eksponencijalni).

DMR; determinističke i geostatističke metode interpolacije; GIS; prostorna rezolucija; srednja kvadratna pogreška

nije evidentirano