hrvatski

Škola kao zajednica odrastanja

Predmet analize ovoga rada, nastalog u sklopu projekta Kurikulum socijalnih kompetencija i odnosa u školi, usmjeren je na društvenu dimenziju učenja i razvoj međuljudskih odnosa. Učenje u tom cjeloživotnom kontekstu znači napredak, rast i bolje razumijevanje, osnaživanje vlastitih sposobnosti i vještina te izgradnju socijalnih mreža koje pojedincima i grupama olakšavaju pristup informacijama, resursima i prilikama. Cilj je ovog istraživanja, iz perspektive učenika (N=2661), uzimajući u obzir dob, spol i pedagoške mjere koje su im izrečene, te nastavnika (N=432) i stručnih suradnika (N=30) ispitati koliko škole kao brižne zajednice odrastanja i uspješnosti različitim školskim aktivnostima potiču uključenost i skrb učenika za razvoj dobrih međuljudskih odnosa. Na taj se način želi dobiti uvid u mikropedagoški obrazac škole, odnosno koliko učenici imaju prigoda pokazivati svoje vještine i sposobnosti, razvijati suradnju i uspješnije odnose s drugima, poštivati druge, biti tolerantniji, nenasilno rješavati sukobe, osjećati se slobodno, uspješno i zadovoljno, učiti kreativno i zanimljivo te stečena znanja/iskustva primjenjivati u svakodnevnom životu. Rezultati su pokazali da mlađi učenici, kad je riječ o procjeni primjene svojih socijalnih umijeća, daju više ocjene od starijih, a djevojčice daju više ocjene od dječaka. Poticajne pedagoške mjere češće se izriču mlađim učenicima, a represivne starijima. Djevojčice dobivaju više pohvala od dječaka, a dječaci su u prosjeku čak tri puta češće kažnjavani od djevojčica. Učenici kojima je izrečena opomena, ukor ili kazna pokazuju nemoć u socijalnim odnosima, što traži skrb i prevenciju. Naime, škola kao brižna zajednica treba različitim školskim aktivnostima omogućiti učenicima da razvijaju sve vrline kojima se dive te vrijednosti potkrijepiti iskustvima i odvesti ih do uspjeha.

učenici; nastavnici; socijalna umijeća; međuljudski odnosi; pedagoške mjere

nije evidentirano