hrvatski

Uloga mikrookoliša u limfomu stanica plaštene zone

Limfom stanica plaštene zone (MCL, od engl. mantle-cell limfom) je ne-Hodgkinov limfom (NHL) perifernih limfocita B, a nastaje iz stanica plaštene zone, tj. pregerminalnih limfocita koji nisu bili u kontaktu s antigenom. Ključna genetska promjena u patogenezi MCL-a je translokacija t(11 ; 14) koja gen za ciklin D1 na 11. kromosomu smješta uz imunoglobulinski gen na 14. kromosomu i koja karakterizira “rani” MCL, a nagomilavanjem drugih genetskih promjena dolazi do progresije bolesti (1). Translokacija t(11 ; 14) je “unutrašnji” poremećaj koji potiče rast stanice i kod kojeg je narušena normalna regulacija ciklina pomoću mitogena limfocita B. Ipak, kada stanice MCL-a rastu u kulturi, one podliježu spontanoj apoptozi in vitro, što znači da čimbenici bitni za preživljavanje stanice nisu “unutrašnji”, već se nalaze u mikrookolišu i doprinose rastu i diseminaciji tumora (3). Interakcija stanica MCL-a i mezenhimalnih stromalnih stanica dovodi do povećane sekrecije BAFFa (od engl. B-cell activating factor) i aktivacije kanonikalnog i ne-kanonikalnog NF-kB signalnog puta. Uz mezenhimalne stromalne stanice BAFF luče i makrofagi i tzv. akcesorne stanice. Aktivacija NF-kB signalnog puta sprječava spontanu apoptozu i apoptozu izazvanu lijekovima i tako doprinosi dužem preživljavanju tumorske stanice i povećanju tumorske mase. Nadalje, povećana sekrecija BAFF-a dovodi i do pojačane aktivnosti CXCL12 i CXCL13 liganda tj. pojačane kemotaktičke aktivnosti (13).

Limfom stanica plaštene zone; mikrookoliš

nije evidentirano