hrvatski

Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva: modusi postmodernističke poetike

Doktorska disertacija podijeljena je na dva dijela i šest poglavlja, sustavno podijeljenih na više potpoglavlja. Prvi dio disertacije sastoji se od glavnoga poglavlja Mediteranski tekst hrvatskoga pjsništva s potpoglavljem Modusi mediteranskih postmodernističkih poetika. Drugi dio disertacije naslovljen kao „Interpretacije“ podijeljen je na pet poglavlja s potpoglavljima – 1. Luko Paljetak, 2. Jakša Fiamengo, 3. Arsen Dedić, 4. Tomislav Marijan Bilosnić, 5. Boris Domagoj Biletić. U prvom dijelu disertacije autorica donosi kraći pregled mediteranizma, kulturnog nadnacionalnog pojma, kao jednog od bitnih karakteristika hrvatske kulture i književnosti. U kratkim crtama daje dijakronijski pregled mediteranskoga teksta hrvatskoga pjesništva u 20. stoljeću. S pojavom razlogovske generacije nastupa svojevrsna „praznina“ u dijakronijskom razvoju mediteranskoga teksta, te se tu otvara pitanje specifičnosti hrvatske postmodernističke poetike. U potpoglavlju Modusi mediteranskih postmodernističkih poetika autorica prihvaća teze Dubravke Oraić Tolić o dvjema fazama postmoderne kulture te ih postavlja kao temeljnu ideju raščlambe pjesničkih opusa. Ovdje se objašnjava i povod odabira pjesničkoga korpusa petorice pjesnika Mediteranaca. Na temelju njihovih poetika autorica zadaje tri tipična modusa kao ključ interpretacije mediteranskoga teksta hrvatske postmoderne: 1. popularno-kulturni, 2. intertekstualno-ludistički i 3. mitsko-simbolički. Nakon interpretacije odabranih pjesničkih opusa petorice autora dokazana je teza o originalnosti i autohotnosti mediteranskoga teksta hrvatske postmoderne. Naglašeno je kako je bijeg od zbilje jedna od bitnih karakteristika mediteranskoga teksta u objema fazama postmoderne. Postmoderni Mediteranci, djelujući pomalo zatvoreno u svojim gradovima i stvarajući vlastite autopoetike, zapravo su stvorili prepoznatljiv oblik mediteranskoga teksta. Analitičkom provjerom kroz tri poetička modusa i dvije faze postmoderne kulture autorica je došla do izvornih uvida u pjesničke opuse hrvatskih Mediteranaca, a time i u mediteranski postmodernistički tekst kao kulturološki fenomen. Po analitičkim rezultatima Luko Paljetak reprezentativni je pjesnik intertekstualno-ludističkoga modusa, pri čemu je u prvoj postmoderni jače izražena mediteransko-vitalistička svijest, a u drugoj povlačenje u pjesničkoga subjekta sebe i transcendentalne bjeline ; zajedno s Arsenom Dedićem Jakša Fiamengo pripada popularno-kulturnome modusu koji se u prvoj postmoderni ostvaruje u traganju za iskonom i bogatome manirizmu, a u drugoj u promišljanjima osobnoga i kulturno-baštinskog identiteta ; Arsen Dedić, glavni protagonist popularno-kulturnoga modusa, u prvoj fazi vodi intertekstualni dijalog s tradicijom i otvara se emocionalnosti, a u drugoj se veže uz svakodnevne teme i teme umjetnika u suvremenome društvu, često s ironijom i cinizmom ; Tomislav Marijan Bilosnić paradigmatski je pjesnik mitsko-simboličkoga modusa, što se u prvoj postmoderni očituje u otvaranju prema vanjskomu svijetu i dijalogu s beatničkom generacijom, bluesom i rockom, a u drugoj u bujnoj metaforici, vitalizmu i transcendentnoj simbolici. Posljednji u nizu odabranih pjesnika, Boris Domagoj Biletić njeguje u prvoj postmoderni mediteranski hermetizam, a u drugoj postavlja pitanja o relativnosti zbilje i palimpsestnoga ispisivanja identiteta. U jedinstvu kulturnološkoga pojma mediteranizma i odabranih autorskih poetika argumentirano je provjerena i dokazana teza o postojanju povijesno specifičnoga postmodernističkog mediteranizma u suvremenome hrvatskom pjesništvu.

mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva; modusi postmoderne poetike; Luko Paljetak; Jakša Fiamengo; Arsen Dedić; Tomislav Marijan Bilosnić; Boris Domagoj BIletić

nije evidentirano