hrvatski

Benzimidazolni lijekovi u hrani životinjskog podrijetla

Benzimidazolni lijekovi se primijenjuju u prevenciji i tretiranja parazitskih infekcija u agrikulturi i akvakulturi te kao fungicidi širokog spektra djelovanja. Prvi benzimidazoli korišteni u liječenju svih razvojnih stadija gastrointestinalnih nematoda bili su albendazol, fenbendazol i oksfendazol. Kasnije su u primjenu uvedeni triklabendazol te zatim netobimin i febantel, koje veća topljivost u vodi te povećana apsorpcija i biološka dostupnost. Benzimidazoli se u živim organizmima metaboliziraju pri čemu nastaju metaboliti koji su znatno reaktivniji i toksičniji nego polazni lijek. Febantel i netobimin transformiraju u fenbendazol i albendazol. Provedene su studije farmakokinetike benzimidazola u životinjskim tkivima. Kod stoke i ovaca tretiranih sa albendazolom, albendazol sulfoksidom ili netobiminom, pronađeno je da su albendazol sulfoksid i albendazol sulfon najzastupljeniji metaboliti koji prekoračuju najviše dopuštene vrijednosti (NDK). Albendazol amonij sulfon se pokazao kao najotporniji metabolit u tkivima koji se pojavljuje u masenim koncentracijama znatno ispod NDK. O doprinosu pojedinih fenbendazolnih ostataka u životinjskim tkivima vrlo se malo zna. Kod ovaca tretiranih sa fenbendazolom kao glavni metabolit pojavljuje se oksfendazol. Kod stoke tretiranih sa fenbendazolom, fenbendazol je pronađen kao najzastupljeniji ostatak lijeka u kratkom vremenu nakon tretiranja uz manje koncentracije oksfendazola i fenbendazol sulfona. Ostatci polaznog lijeka flubendazola pronađeni su kao najzastupljeniji u jajima nesilica, dok je hidrolizirani metabolit flubendazola pronađen kao glavni metabolit u svinjskom i purećem tkivu. Kod stoke, koza i ovaca tretiranih sa tiabendazolom, pokazalo se da je polazni lijek najzastupljeniji u jetri. Metabolit 5-OH-tiabendazol pronađen je samo pri niskim koncentracijama, dok se kod peradi pokazao kao glavni metabolit. Doprinos pojedinih metabolita ukupnim metabolitima triklabendazola u životinjskim tkivima nije istražen što ukazuje na potrebu za istraživanjem na tom području. Benzimidazolni ostatci mogu se pojaviti usljed pogrešnog liječenja životinjske vrste, prevelike količine unesenog lijeka u odnosu na preporučenu dozu, nepoštivanja karence ili zbog toga što je životinja konzumirala kontaminiranu hranu. Danas je za određivanje ostataka benzimidazola najčešće koriste kromatografske metode sa UV i/ili fluorescencijskom detekcijom. U novije vrijeme primjenom tandemne spektrometrije masa (MS/MS) poboljšalo se određivanja ostataka benzimidazola u biološkim uzorcima zbog povećane osjetljivosti ove metode te određivanje 10, 14 te čak 21 benzimidazolnih ostataka. Razvoj novih metoda i njihova primjena osigurava sigurnost hrane životinjskog podrijetla, a time i zdravlje ljudi.

benzimidazoli; hrana;

nije evidentirano