hrvatski

Međugrupni stavovi u školskom kontekstu u Vukovaru: promjene 2001. - 2011.

Škola je jedan od najznačajnijih socijalizacijskih agenasa kroz dugo razdoblje djetinjstva i adolescencije. Ona nije samo kontekst u kojem se stječu znanja, nego je i prenositelj društvenih vrijednosti, socijalnih normi, identitetnih obrazaca i odnosa koji vladaju među grupama u zajednici i društvu. Kada škola djeluje u kontekstu etnički podijeljene zajednice, cjelokupni je obrazovno-odgojni proces nužno pod utjecajem toga obilježja. Etnička podjela zajednice nakon rata 1991.-1995. u Vukovaru vidljiva je i u načinu na koji je organizirano školovanje djece. Od potpisivanja Erdutskog sporazuma 1997. godine nastava je za pripadnike srpske manjine organizirana na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu (model A), dok se djeca, pripadnici hrvatske većine, školuju na hrvatskom jeziku. Djeca pohađaju nastavu u različitim odjeljenjima, a ova jezična podjela znači u praksi i podjelu po etničkom ključu. U takvom kontekstu međusobni kontakt djece u školi je znatno reduciran, a opća podijeljenost zajednice djecu ne ohrabruje na druženje niti izvan školskog okružja. Cilj ovoga rada je usporediti stavove prema školovanju i međugrupne stavove djece i roditelja, pripadnika većine i manjine, u uvjetima etnički podijeljenog školovanja u Vukovaru u tri vremenske točke: 2001., 2007. i 2011. godine. Ispitani su stavovi prema modelima manjinskog obrazovanja (modeli A, B i C), prema obrazovanju kao važnoj životnoj vrijednosti, razlozima odvojenog školovanja djece, integraciji djece u školi i izvan nje, te prema multikulturalnosti i asimilaciji manjina. U prvom ispitivanju sudjelovalo je 718 učenika 6. i 8. razreda osnovne škole, te 2. razreda srednje škole u nastavi na hrvatskom i u nastavi na srpskom jeziku, te 953 njihova roditelja. U drugom ispitivanju sudjelovalo je 703 učenika iste dobi, uz dodani uzorak 1. razreda srednjih škola, te 849 njihovih roditelja. U trećem ispitivanju sudjelovalo je 696 učenika 6. i 8. razreda osnove i 2. razreda srednje škole, te 948 njihovih roditelja. Analiza varijance stavova prema modelima manjinskog obrazovanja pokazala je da se podrška modelu A smanjuje, te da raste podrška i drugim modelima manjinskog obrazovanja. Analiza međugrupnih stavova pokazuje da oni vremenom postaju nešto pozitivniji, a promjene se događaju na složen način i u funkciji vremena mjerenja, pripadnosti manjini ili većini, te društvene uloge subjekata. Valja upozoriti da su promjene, premda statistički značajne, vrlo male, te će se raspraviti pitanje njihova praktičnog značaja i stvarnih promjena međuetničkih odnosa u ovoj podijeljenoj zajednici. Rasprava će biti usmjerena na moguću ulogu škole u integracijskim procesima u zajednici, te na implikacije odijeljenog školovanja djece u Vukovaru za međuetničke odnose u zajednici.

obrazovanje manjina; međuetnički odnosi; Vukovar

nije evidentirano