hrvatski

Liječenje bolesnika s akutnim koronarnim sindromom u skladu s europskim smjernicama

Akutni koronarni sindrom (AKS) vodeći je pojedinačni uzrok smrti i predstavlja indikaciju za hitnu hospitalizaciju prvog reda, a očituje se naglom pojavom anginozne boli duljom od 20 minuta, koja ne prolazi na sublingvalni nitroglicerin. Prema prvom EKG nalazu razlikujemo AKS s perzistirajućom elevacijom ST segmenta (engl. ST Elevation Myocardial Infarction, STEMI) i AKS bez perzistirajuće ST elevacije. U STEMI-ju terapijska metoda izbora je hitna rekanalizacija okludirane koronarne arterije primarnom perkutanom koronarnom intervencijom (PKI) ili fibrinolitičkom terapijom. U AKS-u bez perzistirajuće ST elevacije obično ne postoji potpuna trombotička okluzija koronarnog lumena, a rani terapijski cilj je suzbijanje ishemije i simptoma. Iako se liječenje dva oblika AKS-a donekle razlikuje, radi se o spektru kliničkih stanja sa zajedničkom etiologijom i patogenezom te stoga brojnim terapijskim sličnostima i preklapanjima. U prehospitalnoj fazi primjenjuje se sublingvalni nitroglicerin, analgetik (morfin), kisik te dvojna antitrombocitna terapija acetilsalicilnom kiselinom i klopidogrelom. Inicijalna bolnička strategija liječenja i izbor lijekova u AKS-u bez perzistirajuće ST elevacije temelji se na individualnoj procjeni rizika ishemije i rizika krvarenja. U bolesnika s vrlo visokim ili visokim ishemijskim rizikom opravdana je hitna ili rana invazivna strategija (PKI unutar 2 sata ili unutar 24 sata od prvog medicinskog kontakta). Neovisno o inicijalnog strategiji, u svih bolesnika ishemiju treba suzbijati antiishemijskim lijekovima, a akutnu koronarnu trombozu liječiti odgovarajućom antiagregacijskom i antikoagulantnom terapijom.

liječenje; akutni koronarni sindrom

nije evidentirano