hrvatski

Postaja 3: Profil Papratnica

Uzduž toka rječice Papratnice (lijeve pritoke rijeke Bosne), te na potezu imeđu sela Donja i Gorna Papratnica nalazi se dobro otvoren profil kroz stijene jurske magmatsko-sedimentne formacije. Temeljni su geološki odnosi prikazani na Osnovnoj geološkoj karti SFRJ 1:100.000, list Teslić i u pripadajućem tumaču (OLUJIĆ et al., 1980 ; PAMIĆ et al., 1981). Prema citiranim autorima, jurska magmatsko-sedimentna formacija ("dijabaz-rožnjačka formacija") ima veliko rasprostranjenje u ovom dijelu Bosne. Ona predstavlja raznovrsni i debeli kompleks stijena u čiji sastav ulaze, pored raznovrsnih sedimenata i magmatske stijene od kojih su najznačajniji ultramafiti s kojima se udruženo javljaju i metamorfne stijene. Stratigrafska pripadnost nije joj detaljno definirana. U sedimentnim stijenama nisu nađeni fosilni ostaci, a superpozicijski odnosi prema podinskim i krovinskim stijenama su nejasni (najvjerojatnije rasjedni). Jedini pouzdani orjentacijski podatak su nalazi olistolita vapnenaca srednjeg i gornjeg trijasa unutar formacije. Od sedimentnih stijena najčešći su pješčenjaci i šejlovi, a podređeno dolaze breče, vapnenci i rožnaci. Pješčenjaci su najzastupljeniji. Polimiktnog su sastava. Pretežu sitnozrnasti varijeteti. Prevladavaju zrnca kvarca, feldspati, muskovit i komadići stijena od kojih su najčešći rožnaci, kvarciti, škriljavci i rjeđe vulkaniti. Matriks je najčešće silicijsko-sericitski, rjeđe limonitni i karbonatni. Prema sastavu pješčenjaci pripadaju grauvakama i subgrauvakama. U teškoj frakciji dolaze metalični minerali, često epidot, zatim turmalin, cirkon, rutil i rjetko granat. Šejlovi su tamnosivi do crni s obiljem manganskih mineralizacija po plohama škriljavosti i klivaža. U njhov sastav ulaze sericit, klorit, kvarc i glinoviti minerali. Breče se rijetko javljaju kao član jurske magmatsko-sedimentne formacije. To su krupnozrnaste breče u čijem sastavu dominiraju fragmenti spilita i dijabaza a podređeno dolaze fragmenti sedimentnih stijena među kojima su najčešći šejlovi, grauvakni pješčenjaci i rožnaci. Rožnaci i vapnenci su podređeni sedimentni članovi ove formacije. Češće ih nalazimo u krovini spilitskih masa u obliku decimetarsko-metarskih paketa. Kvarc sericitski škriljavci i filiti nalaze se također unutar jurske magmatsko-sedimentne formacije i to kao uske zone unutar grauvaka i šejlova. Najvjerojatnije su nastali metamorfozom grauvaknih pješčenjaka i šejlova. Magmatske i metamorfne stijene u jurskoj magmatsko-sedimentnoj formaciji imaju značajno rasprostranjenje u obliku velikih masa. Jasno se razlikuju dva kompleksa: - Spilit-dijabaz-dolerit-gabro-granitska asocijacija i - Peridotitsko-amfibolitska asocijacija. Spilit-dijabaz-dolerit-gabro-granitska asocijacija javlja se u obliku manjih tijela uglavnom uz veća peridotitska tijela. Unutar ove magmatske asocijacije izdvojeni su slijedeći članovi: Spiliti su dosta česte stijene, a javljaju se u tijelima od metarskih do kilometarskih dimenzija. To su izljevi koji su najčešće konkordantno uloženi u grauvake i šejlove. Rezultat su submarinske vulkanske aktivnosti što potvrđuju česti nalazi jastučastih (pillow) oblika i slojeva tufova koji se izmjenjuju sa sedimentima. Petrografski sastav je uniforman. Glavni sastojci su albit i augit, a još dolaze klorit, amfibol (uralit i zelena hornblenda), epidot i kalcit. Kemijski im je sastav također ujednačen. U strukturnom pogledu najčešće su ofitski i porfirsko-ofitski. Redovito sadrže brojne mandule u kojima su dominantni sastojci kalcit, klorit i kvarc. Podređeno se uz spilitna tijela javljaju i keratofiri. U slici 1 prikazane su mikrofotografije jastučastih bazalta, nađenih u kontaktu s grauvakama i radiolaritima. Uzorci ovih efuziva karakterizirani su dominacijom plagioklasa i kriptokristalastog klinopiroksena. Obje faze su snažno alterirane, gotovo do neprepoznatljivosti, a rezultiraju albitom i aglomeriranim zajednicama sekundarnog amfibola, klorita i magnetita. Kao što je vidljivo iz lijevog donjeg segmenta mikrofotografija šupljine su u potpunosti ispunjene kalcitom. Opisana mineralna zajednica definira hipohijalinu osnovu izgrađenu od međusobno isprepletenih štapića plagioklasa, odnosno albita, između koje se nalazi alterirani klinopiroksen. Djelomično ova struktura prelazi u intergranularnu. Dijabazi makroskopski jako sliče spilitima, ali ih se razlikuje po odsustvu jastučastih lava i mandulastih tekstura. Javljaju se kao zasebna tijela u grauvakama i šejlovima, no mnogo su češći unutar većih dijabaz-dolerit-gabroidnih tijela unutar kojih predstavljaju najsitnozrnatije diferencijate. Kada grade samostalna tijela javljaju se u obliku silova. Dijabazi predstavljaju hipabisalne diferencijate i najvjerojatnije stoje u intruzivnom kontaktu prema grauvakama i šejlovima. Struktura dijabaza je uglavnom ofitska, ponekad i porfirsko-ofitska. Tekstura je masivna, homogena. Bitni mineralni sastojci su plagioklas (labrador) i augit, a podređeno dolaze amfibol, klorit, epidot i kalcit. Od akcesornih minerala najčešći su titanski minerali, naročito ilmenit. Doleriti se javljaju kao i dijabazi, ali predstavljaju stijene koje su kristalizirale dublje i sporije od dijabaza. Po mineralnom sastavu su identični dijabazima. Imaju ofitsku strukturu i masivnu homogenu teksturu. Zrna se lako makroskopski prepoznaju. Kemijski im je sastav također identičan dijabazima. Ofitski gabri dolaze kao diferencijati unutar većih dijabaz-doleritnih tijela. To su još dublji diferencijati s još sporijim kristalizacijskim procesima u odnosu na dolerite. Mineralni i kemijski sastav im je isti kao i dolerita i dijabaza. U mineralnom sastavu je karakterističan amfibol koji ove stijene odvaja od tipskih gabra. Struktura je ofitska krupnozrnasta, te se makroskopski lako razlikuju od dolerita. Dijabaz-dolerit-amfibolitske stijene predstavljaju prijelaz između amfibolita i dijabaz dolerita. Nemaju veće rasprostranjenje. To su ustvari amfibolitski škriljavci s reliktima ofitske strukture. Granitsko-sijenitske stijene vrlo rijetko se javljaju u obliku manjih tijela hektometarskih dimenzija ili manjih. U mineralni sastav ulaze albit, kvarc, muskovit, amfibol, klorit i akcesorni minerali. To su zapravo leukokratski albitski graniti uz koje rijetko nalazimo manje pojave albitskih sijenita. Gabri, odnosno tipski gabri javljaju se kao samostalna tijela čije površine dosižu nekoliko kvadratnih kilometara. Nigdje nije utvrđen intruzivni karakter gabra prema okolnim sedimentima (grauvake i šejlovi). Blisko su povezani s većim peridotitnim tijelima i s njima su u intruzivnom kontaktu što se manifestira pojavom gabro dajkova u peridotitima. Mineralni sastav gabra je slijedeći: plagioklas (bitovnit), olivin, diopsid-dialag i rjetko smeđa hornblenda. Najčešći su olivinski gabri i troktoliti. Struktura je hipidiomorfno zrnasta „gabroidna“. Zrna su velika i makroskopski prepoznatljiva. Tekstura je masivna homogena, ponekad pseudoslojevita. Kemijski im je sastav karakterističan za tipske gabre. Peridotitsko-amfibolitska asocijacija. Peridotiti i amfiboliti pripadaju jedinstvenoj geološkoj cjelini. Obje grupe ovih stijena imaju tipske metamorfne sklopove. Na neporemećenim profilima je zapaženo konkordantno „proslojavanje“ peridotita i amfibolita. Peridotiti su najrasprostranjenije magmatske stijene u jurskoj magmatsko-sedimentnoj formaciji. Javljaju se u nekoliko većih peridotitskih masiva (Krivaja-Konjuški oko 650 km2, Borjanski oko 100 km2, Javorovski oko 100 km2, Žepačko-šeherski oko 30 km2), ali i kao manja ultramafitska tijela. Kontakti s okolnim jurskim sedimentima su rasjedni, ali su na sjevernom obodu borjanskog ultramafitnog masiva utvrđene sasvim sigurne metamorfne pojave gdje su grauvake i šejlovi promijenjeni u kvarc-sericitske škriljavce, filite i andaluzitske škriljavce. Prisustvo andaluzita ukazuje na PT uvjete od oko 400-500 0C i tlak od 0, 4 GPa. Promjene su izazvane kontaktom s ultramafitnim tijelom čija je temperatura bila oko 600-700 0C. Pri ovim temperaturama ultramafitno tijelo moralo je biti u čvrstom stanju. Ovi kontakti odnosno metamorfne pojave nisu regionalno razvijeni. Prema mineralnom sastavu i strukturno teksturnim osobitostima u grupi peridotita mogu se izdvojiti slijedeće stijene: lercoliti, pseudostratificirani lercoliti, enstatit duniti, serpentiniti i listveniti. Lercoliti su daleko najčešće ultramafitne stijene i izgrađuju glavninu spomenutih ultramafitnih masiva (i do 90%). U mineralni sastav lercolita ulaze olivin, enstatit i diopsid kao glavni minerali. Od sekundarnih minerala treba izdvojiti serpentin, talk, uralit, klorit, kalcit, opal, magnetit i limonit. Izdvaja se serpentin jer su svi lercoliti malo do umjereno serpentinizirani. U lercolitima su razvijene paralelne teksture odnosno folijacija. Struktura lercolita varira od homogene do porfiroblastične i granoblastične. Bitni minerali su često deformirani (olivin potamnjuje undulatorno, lamele enstatita su mikroborane i mikrorasjedane itd.). Sve to ukazuje da se radi o tipskim tektonitima. Po kemijskom sastavu to su tipski alpinotipni lercoliti za koje je naročito karakterističan visok odnos MgO:FeO (više od 5). Pseudostratificirani lercoliti imaju znatno manje rasprostranjenje od naprijed opisanih peridotita. Javljaju se unutar većih ultramafitnih masa u obliku uskih zona metarskih do dekametarskih dimenzija. Po mineralnom i kemijskom sastavu bitno se ne razlikuju od tipskih lercolita. Jasno se od njh razlikuju po paralelnim trakastim teksturama. Izmjenjuju se milimetarsko-centimetarske trake s različitim modalnim odnosima olivina, enstatita i diopsida. Najčešće su trake vebsterita, dunita, enstatit dunita, olivin vebsterita i lercolita. Nekada se u trakama vebsterita naiđe na edenit-pargazitski amfibol. Uz trakaste varijetete zapažene su i pojave kromita. Enstatit duniti dolaze podređeno. U njihovom mineralnom sastavu preteže olivin (oko 90%). Ostatak stijene izgrađuju enstatit, rjeđe diopsid. Tekstura im je homogena masivna. Struktura je sitnozrnasta, te se makroskopski lako odvajaju od lercolita. Kemijski sastav olivina i enstatita u enstatit dunitima isti je kao i u lercolitima. Olivin je u pravilu serpentiniziran, a piroksen kloritiziran. Serpentiniti predstavljaju one ultramafitne stijene u kojima je manje od 10% sačuvanih primarnih femskih sastojaka, dok ostatak otpada na serpentin i ostale sekundarne minerale. Serpentinite uglavnom susrećemo na obodnim dijelovima većih ultramafitnih tijela, kao i uzduž većih rasjednih zona u njima, te kao manja tijela u jurskim grauvakama i šejlovima. Glavni mineral serpentinita je serpentin uz kojeg još dolaze željezoviti magnezit, klorit, talk, uralit, kvarc-odnosno kalcedon, te magnetit i limonit. Ovisno koji je mineral uz serpentin najzastupljeniji razlikuje se više varijeteta serpentinita. U serpentinitima obično dolazi i magnetizirani spinel kao akcesorni sastojak. Po sačuvanim reliktnim mineralima kao i strukturama može se ustvrditi iz kojih su stijena serpentiniti nastali. Utvrđeno je da su najčešće nastali iz lercolita, enstatit dunita i dunita. Listveniti, odnosno kvarc-karbonatne stijene nastale su karbonatizacijom i silifikacijom serpentinita. Veća masa listvenita javlja se na sjevernom obodu žepačko-šeherskog ultramafitnog masiva. To su sitnozrnaste stijene u čijem sastavu dominira željezoviti magnezit, a kvarc dolazi podređeno. Rjeđe se javljaju klorit i talk, a ponekad i relikti serpentinita. Limonitizacija daje žućkastu boju. Ponekad se u njima javljaju centimetarsko-metarske žile oniksa. Amfiboliti se javljaju kao uže zone oko većih ultramafitnih tijela. Oni obuhvaćaju veliku grupu stijena koje pokazuju znatne razlike u strukturno-teksturnom pogledu i mineralnom sastavu. Strukture amfibolita su najčešće granoblastične, ponekad lepidoblastične, te rijetko porfiroblastične. Tekstura im je često masivna (ovakove varijetete nazivamo amfibolitima) i škriljava (amfibolski škriljavci). Mineralni sastav amfibolita vrlo je kompleksan. Najčešće su zastupljeni amfibol, plagioklas, diopsid, granat, epidot, odnosno klinocoisit, klorit, kvarc i kalcit, a sporedno se javljaju metalični minerali gdje su najčešći sfen, apatit, rutil i cirkon. Glavna dva minerala su plagioklas i amfibol koji pokazuju velike promjene u sastavu. Plagioklas koleba u kemijskom sastavu od albita do bitovnita, nekad čak i do anortita. Od amfibola su utvrđeni tremolit-aktinolit, smeđa i zelena hornblenda, mikroskopski bezbojna edenit-pargazitska, kao i tschermakitna hornblenda. Vidljivo je da amfiboliti predstavljaju vrlo zamršenu grupu stijena koja je nastajala u relativno velikom rasponu PT uvjeta. Prema karakterističnim mineralima i teksturnim osobitostima ova grupa stijena podijeljena je prema metamorfnim facijesima: zeleni škriljavci, amfibolitski škriljavci (epidotamfibolitski facijes), amfibolitski škriljavci (amfibolitski facijes), amfibolitski škriljavci (granulitski facijes), gnajsevi (granulitni facijes) i korund-pargazitski škriljavci. Zonalni raspored i male debljine škriljavaca ukazuju na metamorfizam koji je uvjetovan kontaktom oceanske kore i velikih ultramafitnih tijela. Mineralne parageneze na kontaktu i u središnjim dijelovima metamorfnog niza ukazuju na temperature od 800-900 0C i tlakove od 0, 6-1, 4 GPa, što upućuje na formiranje metamorfnih parageneza vezanih za intraoceanske subdukcijske procese u dubljim dijelovima litosfere. Nastanak tako definiranih metamorfnih stijena morao se dogoditi znatno prije utiskivanja ultramafitske mase u jurske grauvake i šejlove.

Ofiolitni melanž; Radiolarije

nije evidentirano