hrvatski

Kontinuitet/diskontinuitet u razvoju djetetove autonomije

Znanja o socijalnoj situaciji razvoja i socijalnoj interakciji uporišne su točke u promišljanju i empirijskom provjeravanju odgojne prakse roditelja i odgojitelja. Roditelji i odgojitelji svojim ukupnim ponašanjem u interakciji s djetetom očituju svoje viđenje djeteta i očekivanja od njega. Autonomija u mišljenju i neovisnost (samostalnost) u akcijama vrijednosti su, konzistentne s konstruktivističkim i interakcionističkim teorijama razvoja i učenja. Ujedno su one i centralne vrijednosti u demokratskim društvima. U radu se podastiru rezultati istraživanja o interakciji odrasli-dijete u odnosu na autonomiju djeteta: interakcijska iskustva i stilovi ponašanja odraslih i djece u situacijama igre i učenja. Igrovne i poučavajuće situacije, kao tipični interakcijski konteksti, korištene su za izučavanje ponašanja roditelja, odgojitelja i djece. Identificirani su sljedeći sklopovi ponašanja odraslih (roditelji, odgojitelji): kontrolirajuća ponašanja, asistirajuća i "self" direkcijska ponašanja. Kao i sljedeći sklopovi ponašanja djece: odzivljiva ponašanja, konfrontirajuća i inicijativna ponašanja. Praćena je uzajamnost identifiranih ponašanja odraslih i djece. Osobitosti uzajamnosti izvor su spoznaja o kontinuitetu - diskontinuitetu u razvoju djetetove autonomije. Socijalno-kognitivna koordinacija između odraslih i djece, bitna za razvoj djetetove autonomije, pretpostavlja uzajamnost, prihvaćanje, podržavanje, asistenciju i nadzor (uvid, provjeravanje). Potpuniji uvid u razvojne vrijednosti interakcije moguć je ako se fokus sa dijadne interakcije (odrasli-dijete) pomakne na interakciju u kojoj su uzajamno uključeni i drugu sudionici konkretnih situacijskih događaja u obiteljskom i institucionalnom okruženju, što je sljedeći korak u našem istraživanju.

autonomija djeteta; interakcija odrasli-dijete; edukacijska praska odgojitelja i roditelja; igra i poučavanje kao interakcijski konteksti; socijalno-kognitivna koordinacija

nije evidentirano