engleski

The Symbolism ant the Style of the Glagolitic Magical Ceremony of Purification

Pošto je ukazao na važnost izučavanja glagoljskih motiva i basama, i na potrebu za točnim transliteracijama takvih tekstova, a posebice u svjetlu novih medicinskih spoznaja o čudesnom djelovanju riječi na bolest, i uopće na objektivan svijet, autor analizira stariju transkripciju teksta glagoljskog obreda očišćenja od kletve, nastalu u 15. st. u Vinodolu. Postavivši za cilj rada proučavanje simbolike i stila magijskog teksta, i konačni, kritičku transliteraciju, minuciozno analizira moguće dvojbe i probleme koje izaziva jezik autora staroga rukopisa, posebice one koje su izazvane oštećenjima kojima je rukopis bio izložen. Jezik i pismo koriste se u svrhu produbljenja simboličkog karaktera teksta, posebice, pak, koriste se pravopisna pravila kako bi se ukazalo na kompozicijske i simboličke ključne točke teksta. Tako se iz brojki i brojeva može zaključiti da je autor teksta obreda nadvladao ograničenja pisanog medija i magijsku si svrhu nastojao osigurati prizivajući u pomoć, specijalnim postupcima, i likovne znakove, pentakle. Nije zanemario ni važnost ritma, jedan njegov aspekt nastoji označiti interpunkcijom, a na najvažnije simboličke elemente teksta upozorio je stvaralački primjenjenim prastarim postupkom kraćenja nomina sacra. Slično tomu, stvaralački iskorištava mogućnosti koje proizlaze iz činjenice da istodobno postoje dva jezika u pismenoj uporabi glagoljaša, staroslavenski i narodni čakavski, što mu je omogućilo da relativizira Božju moć u odnosu na svoju osobu i moć riječ i mašte, a s obzirom na djelovanje u svemiru četiriju tradicionalnih elemenata. Ujedno, ti su elementi i simboli unutar glagoljaševa teksta. Voda i vatra prvenstveno. Vodi je pridana posebna očistiteljska moć, posebna uloga u postizanju specijalne svrhe rituala koji je u tekstu opisan. Uspjeh obreda kao da se želi osigurati posebnim nastojanjima na eufoniji teksta, njezinim podizanjem na simbolični razinu. Pokazalo se kako su objektivna svojstva glagova usklađena s intencijom magijskoga i lirskoga subjekta, kao i s motivskim posebnostima teksta obreda. Pronađene su asonace, aliteracije, onomatopeje i homojoteleuti, naročito, pak, izdvojena su ona mjesta u tekstu obreda na kojima se unutar sličnih riječi postiže suprotan dojam. Time se htjelo ukazati na važnost načela analogije, borbe suprotnosti i preobražaja u obratu. Bit je glagoljaškoga srednjevjekovnog teksta obreda (i bit magije uopće) u načelu analogije. Ona se ostvaruje i na sintaktičkoj razini teksta (načinske rečenice s veznicima kako:tako) i u dubinskom, neočekivanom i skrivenom nastojanju da se dijelovi teksta usklađuju i međusobno i s njegovom cjelinom. Tako se subota i nedjelja s početka teksta može protumačiti dominantnim odnosom vode i vatre s njegova konca, a sve je to ujedno i naglašavanje drugoga važnog načela - borbe suprotstavljenih pojava. Jedinstvo i borba suprostnosti je evidnetno, kada je iskazano tradicionalnim simbolima i slikama, ali je i dubinsko, kada je sugerirano jezičnim sredstvima, posebice malim riječima. Tematska je, pak , riječ teksta i obrat. On, fenomen teksta, tekst obreda povezuje s astrologijom, a posebice s alkemijom, jer, gdje se radi o srebru i zlatu, o Saturnu i Suncu, pa se olovo preobraća u zlato, tu je govor o bitnome onda kada je osnovna svrha teksta: obrat kletve na neprijateljskoga njezina pošaljitelja. Glagoljski je tekst i poetski i magijski, ukorijenjen u najstariju magijsku tradiciju, onu koja svoje ishodište ima prije u Perziji, Egiptu i Babilonu, nego u rafiniranosti neoploatonovske metafizike, premda svojim duhom nije suprotan ni njoj.

symbolism; style; ritual; purification; opposition; reversal

nije evidentirano