hrvatski

Globalna DNA metilacija i trisomija 21

Osnovni cilj ovog rada bio je utvrditi povezanosti globalne DNA metilacije i nepravilnog razdvajanja kromosoma 21 tijekom oogeneze i razvoja prirođenih srčanih grešaka (engl. congenital heart defects, CHD) u sklopu Down sindroma (DS). Dodatno, ispitivan je i utjecaj endogenih i egzogenih čimbenika na globalnu DNA metilaciju, kao što su MTHFR C677T polimorfizam, spol, starosna dob, indeks tjelesne mase, unos folata putem prehrane, perikoncepcijski unos pripravaka folata, uživanje duhanskog dima i alkohola te primjena lijekova. Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 94 majki djece s DS-om majčinog podrijetla u kojih je točno određena mejotička dioba u kojoj je došlo do nerazdvajanja kromosoma 21. Kontrolnu grupu su činile majke zdrave djece i uredne obiteljske i osobne anamneze (N=100). Utjecaj globalne DNA metilacije na razvoj sindromskog CHD-a ispitivan je na uzorku od 42 osobe s DS-om koje su ujedno djeca majki uključenih u ovo istraživanje. Globalna DNA metilacija analizirana je u limfocitima periferne krvi, kvantifikacijom metilacije LINE-1 pomoću MethyLight metode. Genotipizacija MTHFR C677T polimorfizma izvedena je PCR-RFLP metodom. Rezultati: Globalna DNA metilacija u majki djece s DS-om je statistički značajno niža nego u majki zdrave djece (P=0, 000), ali se ne razlikuje ovisno o mejotičkoj diobi u kojoj je došlo do nerazdvajanja kromosoma 21 (P=1, 000), kao ni u odnosu na prisustvo CHD-a u njihove djece (P=0, 951). Vrijednost globalne DNA metilacije je statistički značajno povezana s kombinacijom MTHFR C677T genotip/prehrana (R2=4, 5% ; P=0, 046). Najniže vrijednosti globalne DNA metilacije su imale majke CT+TT genotipa i prehrane siromašne folatima. Doprinos ovog čimbenika na varijabilnost globalne DNA metilacije još je veći u majki kod kojih se dogodilo nerazdvajanje kromosoma tijekom prve mejotičke diobe (R2=6, 2% ; P=0, 036), a najveći udio utvrđen je u majki djece s DS-CHD+ (R2=9, 9% ; P=0, 026), i to posebno u majki djece s DS-om i septalnim defektom (R2=15, 4% ; P=0, 018). Globalna DNA metilacija u ispitanika s DS-om se statistički značajno ne razlikuje ovisno o prisutnosti CHD-a (P=1, 000), ali ju statistički značajno opisuje spol osobe (R2=19, 1% ; P=0, 025). Zaključak: U našem istraživanju utvrđena je globalna DNA hipometilacija u majki djece s DS-om regularnog tipa majčinog podrijetla što ju opisuje kao mogućeg čimbenika rizika za nepravilno razdvajanje kromosoma 21 tijekom oogeneze. Iako nije utvrđena povezanost globalne DNA metilacije i CHD-a u sklopu DS-a, njen se utjecaj ne može potpuno isključiti jer na njene vrijednosti utječu MTHFR genotip i prehrana majke, čiji bi se učinak mogao ispoljiti na većem broju ispitanika.

Globalna DNA metilacija; kromosomsko nerazdvajanje; trisomija 21

nije evidentirano