hrvatski

Magijski znak - Kristov monogram

Pismo, znakovi pisma, i ornament isprepleću se i zamjenjuju, posebice u formi monograma i ligatura, raznih kabalističkih i astroloških znakova, tzv. prstenskih znakova, i geometrijskih likova. I znanosti i magijskim je praktičarima dobro poznato da djelatna supstancija magijskih zapisa više opstoji u grafičkim znakovima i simbolima, nego li u riječima, više u glasovima, simbolici glasova, nego li u rečeničnim značenjima. Poznato je, međutim, i to da pisari/kaligrafi glagoljskih i ćirilskih kodeksa sasvim naravno i zakonito pretežito nepoznate magijske znake pretvaraju u nešto sebi bliže i razumljivije: u ćirilska i glagoljska slova, sigle, ligature, monograme i grafičke simbole. Ponekad i u prave figure. Razumije se da će glagoljska građa odražavati svako od navedenih stanja , faza procesa prisvajanja nepoznatoga i tajanstvenoga, i to se u ovome članku usput pokazuje. Bitno je u njem, međutim, to da je jedan odrađeni, svjetski značajan magijski znak u nas dobio svoje, domaće tumačenje: postao je monogramom. Nalazi se u magijskom glagoljskome rukopisu iz 15. st., ali je srednjegrčki/ćirilski monogram. Najmoćnijim je magijskim znakom jer je kršćanski i razrješava se kao sveto Božje ime. Vjerojatno je bio shvaćen kao apokaliptički simbol (u osnovi mu je tau-križ - znak onih koji pripadaju Kristu), ali i kao zaštita od kuge.

ćirilska i glagoljska slova; monogram; magijski znak; Krist

nije evidentirano