hrvatski

Hemoliza

Hemoliza je najučestaliji razlog odbijanja uzorka u medicinskim laboratorijima. Gotovo dvije trećine neprihvatljivih uzoraka su hemolitični uzorci, a prema nekim autorima učestalost hemolize se procjenjuje na čak i do 10% svih uzoraka zaprimljenih u nekom laboratoriju. Učestalost ovisi o mnogim čimbenicima. Do hemolize dolazi uslijed lize eritrocita, pri čemu se u okolnu plazmu oslobađaju unutarstanični elementi (proteini, elektroliti i enzimi). Interferenciju uslijed hemolize stvaraju oslobođeni unutarstanični elementi. Pri koncentraciji slobodnog hemoglobina od 0.5 g/L hemoliza postaje vidljiva ljudskom oku. Stupanj hemolize se u mnogim laboratorijima nažalost još uvijek procjenjuje vizualnim pregledom uzoraka. Kako ljudsko oko ne može objektivno i reproducibilno procijeniti crvenkasto obojenje hemolitičnog seruma, takva je procjena vrlo subjektivna i izrazito nepouzdana. Upravo zbog toga, preporučeno je stupanj hemolize procjenjivati isključivo korištenjem automatiziranih sustava za detekciju predanalitičkih uzroka interferencija te izbjegavati vizualnu detekciju. Takvu mogućnost automatizirane detekcije hemolize danas imaju gotovo svi noviji automatski biokemijski analizatori. Automatizirana metoda je madasve pouzdana, reproducibilna i objektivna. Budući da se pojedini analitički sustavi razlikuju u metodologiji i graničnim vrijednostima za pojedine stupnjeve hemolize, danas još ne postoje univerzalno prihvaćeni standardizirani postupci detekcije i postupanja s hemolitičnim uzorcima. Stoga je harmonizacija navedenih postupaka od vitalnog značaja, kako bi se omogućila usporedivost postupaka između laboratorija.

predanalitičke pogreške; hemoliza; kvaliteta

nije evidentirano