hrvatski

Nove spoznaje o mehanizmu djelovanja topikalnih fluorida

Karijespreventivni mehanizam djelovanja fluorida donedavno se prepisivao smanjenoj topljivosti cakline zbog ugradnje fluorida u hidroksilapatitsku mrežicu zubne cakline i stvaranja fluorapatita, koji je otporniji na kiseline. Radi toga se endogenim i topikalnim metodama fluoridacije nastojalo pospješiti ugradnju fluorida u caklinu. Prema najnovijim spoznajama značenje inkorporacije fluorida u caklinu dovodi se u pitanje, a sve više ističe važnost slobodnih iona fluora u tekućoj fazi oko krisatlića apatita, koji bi smanjivali brzinu demineralizacije i ubrzavali remineralizaciju početnih karijesnih lezija. Pri topikalnih primjeni fluorida na površini cakline ili lezijama dolazi do stvaranja spoja kalcij fluorida. Predstavlja se da nastaje i u plaku. Kalcij fluorid relativno je stabilan spoj pri neutralnom pH, čemu pridonosi stvaranje proteinskog omotača i adsorpcija sekundarnih fosfata na njegovoj površini. Tijekom kariogenog zbivnja tj. sniženja pH omotač nestaje, smanjuje se koncentracija fosfata i oslobađaju ioni fluora za tekuću fazu. Tako kalcij fluorid čini pH ovisno spremište fluora. Oslobođeni ioni fluora mogu se adsorbirati na površinu kristala i inhibirati njihovo otapanje ili povećati brzinu remineralizacije . Najnovija istraživanja mehanizma djelovanja fluorida u prevenciji karijesa podupiru teoriju o “stečenoj otpornosti na kiseline”. U početnim karijesnim lezijama caklina brže stupa u reakcije s fluoridima, jer je radi dekalcifikacije, povećana poroznost i površina. Tako bi se tijekom fluoridacije stvarala veća količina fluorapatita, fluorhidroksilapatita, kalcij fluorida i nespecifično adsorbiranih fluorida, čime bi početne karijesne lezije “stekle” otpornost na demineralizaciju. Redovita primjena fluorida zaustavila bi napredovanje karijesnog procesa.

prevencija karijesa; topikalni fluoridi

nije evidentirano