hrvatski

Tematizirati izazove zbilje – „zbiljatizirati“ izazove teme.

Novije hrvatske i mađarske drame većinom obrađuju trenutačno stanje društva, posljedice povijesti, politike, simptome koji se nalaze između svjedočenja i sjećanja danih trenutaka/razdoblja i koji potječu iz povijesti – bez traganja za konkretnim uzrocima. Zbilja se bilo direktno, ponekad čak i grubo (po mišljenju Sanje Nikčević kao utjecaj zapadnoeuropske in-yer-face-drame), bilo preko prepisivanja, travestija, pastichea već postojećih tekstova tematizira i obrađuje, autori se – uspoređujemo li dramske tekstove dviju država – u Hrvatskoj rjeđe, u Mađarskoj češće služe inter- i transtekstualnim kvakama. Razlika između hrvatskih i mađarskih drama leži u razmjeru korištenja dviju vrsta gore navedenih načina pisanja. Njih, u slučaju drama, više nego bilo kojeg književnog teksta, određuju izvanknjiževni entiteti, dani politički, društveni i povijesni trenutci. Hrvatski dramatičari devedesetih obično neposredno tematiziraju zbilju, izvanknjiževnu stvarnost, dok se u mađarskim dramama češće susrećemo s tekstovima koji posrednije predočuju zbilju danog trenutka. Čini se da je novija hrvatska drama – u odnosu na mađarsku - pretežno ontološke, dok je mađarska epistemološke naravi. Hrvatska novija drama radije tematizira izazove zbilje, dok mađarska – s obzirom na hrvatsku – radije „zbiljatizira“ izazove tema.

mađarska suvremena drama; zbilja; dramska komparatistika

nije evidentirano