hrvatski

Složeni priključak drvenih rešetkastih nosača

Cilj ove disertacije je ponuditi adekvatno rješenje priključka koji bi svojim mehaničkim karakteristikama nametnuo kao alternativno rješenje za rešetkaste nosaše, a prvenstveno za rešetkaste nosače velikih raspona. Predloženi koncept priključka za rešetkaste konstrukcije do sada nije istražen ni korišten u inženjerskim konstrukcijama. Priključak se sastoji od spojnog sredstva velikog promjera koji se montira u pojas rešetke, ulijepljenih šipki u ispune rešetke te odgovarajućeg broja vijaka kojima se vrši povezivanje pojasa i ispune rešetke. Rad se sastoji od eksperimentalnih i numeričkih analiza. Prvi dio provedenih eksperimentalnih istraživanja, proveden je na malim priključcima sa unosom sile po kutom od 90°, 45° i 0° u odnosu na vlakanca. Ova istraživanja provedena su na neojačanim i lokalno ojačanim uzorcima, svrha je bila utvrđivanje utjecaja tkanine od staklenih vlakana na povećanje krutosti i duktilnosti priključaka ukoliko se spoj koriti van rešetkastih konstrukcija (gredni nosači sa vanjskim prednapinjanjem). Ova eksperimentalna istraživanja popraćena su sa parametarskim numeričkim analizama. Parametarskim numeričkim analizama razmatran je utjecaj količine tkanine u priključku na povećanje otpornosti i duktilnosti. Drugi dio eksperimentalnih istraživanja proveden je na realnim rešetkama riješenim sa novim priključkom. Svrha ovih istraživanja bila je analiza tehničke izvedivosti rešetkastih nosača i priključaka te analiza otpornosti priključka ukoliko se nalazi u čvoru rešetke. Analizirane su dvije grupe rešetki sa lokalnim ojačanjem na mjestu spoja i bez lokalnog ojačanja. U svakoj grupi nalazilo se po dvoje rešetke u kojima se za vrijeme ispitivanja promatralo lokalno ponašanje priključka i globalna krutost rešetke. Parametarskom numeričkom analizom analiziran je utjecaj promjera spojnog sredstva te kut unosa sile u odnosu na vlakanca u priključak. Uz navedena glavna eksperimentalna ispitivanja u radu su prikazani rezultati ispitivanja kvalitete čelika i tkanine. Uzorci za ova ispitivanja uzeti su iz osnovnog materijala koji je korišten za proizvodnju elementa koji su korišteni u rešetkama i malim uzorcima. Numerički modeli napravljeni su u programskom paketu Abaqus/CAE ver.6.10 sa UMAT podrutinom. UMAT podrutinom definirano je ortotropno elasto-plastično ponašanje drveta sa kriterijem popuštanja razvijenim iz Hill-ovog. Otvaranje pukotine u drvetu uslijed vlačnih naprezanja okomito na vlakanca i posmičnih paralelno sa vlakancima modelirano je preko kohezijskih površina. Čelični elementi modelirani su kao homogeni elasto-plastični materijal, a plastično područje definirano je preko dvadeset točaka. Svrha složenih numeričkih modela bila je dobivanje složenih modova otkazivanja priključka te rezultati sa što manjim odstupanjem u odnosu na eksperimentalne, koji se mogu koristit za parametarsku analizu. U radu su dani zaključci na osnovi utjecaja tkanine na otpornost i duktilnost spojeva, analizirana je ekonomska isplativost rešetkastih nosača sa promatranim priključkom . Također dan je prijedlog dimenzioniranja spojnih sredstava promjera većih od 30, mm što nije obuhvaćeno dosadašnjim važećim propisima.

drvo; spoj; rešetkasti nosač

nije evidentirano