hrvatski

Pčelarstvo

Pčelarstvo u Republici Hrvatskoj nije dovoljno razvijeno u odnosu na pašne mogućnosti, tj. proizvodnju pčelinjih proizvoda i potrebe za oprašivanjem kultiviranog i samoniklog bilja. Koristi od pčela se dijele u izravne i neizravne. Izravne koristi su proizvodnja meda, voska, peluda, propolisa, matične mliječi, pčelinjeg otrova, matica, rojeva i pčelinjih zajednica. Neizravna korist od pčela je oprašivanje kulturnog i samoniklog bilja. Neizravne koristi su važnije, a prema nekim autorima su deset i više puta veće od ukupnih direktnih koristi (Martin, 1987.). Neizravne koristi od pčela su tako značajne da niti jedna zemlja ne zanemaruje pčelarstvo, nego mu nizom sistemskih mjera pomaže. U našoj zemlji nije riješen problem oprašivanja poljoprivrednih kultura pčelama, i pred nama stoje veliki napori za uvođenje ove agrotehničke mjere. Nameće se potreba za omasovljavanjem pčelarstva i za uklapanjem u integralnu poljoprivredu (Kezić, 1993). Najveća korist od oprašivanja pčelama se ostvaruje u sjemenarskoj proizvodnji entomofilnih kultura. Značajan doprinos oprašivanjem ostvaruje se u proizvodnji industrijskog bilja, napose uljarica, u voćarstvu i u povrtlarskoj proizvodnji. U Hrvatskoj se broj proizvodnih košnica smanjuje što je jednim dijelom sigurno posljedica rata i okupacije naše zemlje. No i godine od 1983. do 1991. pokazuju trend opadanja broja proizvodnih košnica. Ako se taj trend nastavi, treba očekivati i velike štete u prozvodnji uljarica, voća, povrća i dr.

pčelarstvo, pčelinji proizvodi, siva pčela, matice, Apis mellifera carnica

nije evidentirano