hrvatski

Prognostička vrijednost ehokardiografije i plazmatskih razina srčanih biljega u bolesnika s akutnom plućnom embolijom

Akutna plućna embolija predstavlja hitno stanje koje ako se pravovremno ne liječi rezultira značajnim mortalitetom i rizikom komplikacija. Stoga je od prvorazrednog kliničkog značaja pravovremeno prepoznavanje bolesti i procjena rizika smrtnosti i komplikacija. Prema dosadašnjim istraživnjima, disfunkcija desnog ventrikula predstavlja središnji hemodinamki događaj u bolesnika s plućnom embolijom i izravno utječe na prognozu bolesti. Hipoteza istraživanja temeljila se na pretpostavci da ehokardiografija te plazmatski biljezi popuštanja (BNP i NT-proBNP) i nekroze desnog ventrikula (cTnT) mogu jasno izdvojiti one bolesnike s akutnom plućnom embolijom kod kojih je prisutna disfunkcija desnog ventrikula. Cilj je istraživanja bio utvrditi prognostičku vrijednosti ehokardiografije i plazmatskih biljega na rani itrahospitalni ishod bolesnika s akutnom plućnom embolijom. Istraživanje je bilo prospektivnog karaktera i uključilo je 104 bolesnika kod kojih je multidetektorskom tomografijom utvrđena plućna embolija. Bolesnici uključeni u studiju prema težini bolesti podijeljeni su u tri skupine: 33 bolesnika (31.7%) s masivnom plućnom embolijom (plućnom embolijom visokog rizika) 51 bolesnik (49.1%) sa submasivnom plućnom embolijom (plućnom embolijom srednje visokog rizika) i 20 bolesnika (19.2%) s nemasivnom plućnom embolijom (plućnom embolijom niskog rizika). Da bi se istražila dinamika otpuštanja plazmatskih biljega učinjeno je za sve navedene biljege pet vađenja i to inicijalno kod prijema te kontrolno nakon 6, 24, 48 i 72 sata. Bolesnici su prema ishodu podijeljeni u dvje skupine: preživjeli i umrli. Ukupna smrtnost od plućne embolije bila je 18.26% (19 bolesnika). U grupi bolesnika s plućnom embolijom niskog rizika nije zabilježen niti jedan smrtni ishod. Rezultati našeg istraživanja potvrdili su hipotezu da su ehokardiografija, NT- proBNP i cTnT uspješne metode u prepoznavanju disfunkcije desnog ventrikula u bolesnika s plućnom embolijom. Ovo je posebno značajno u grupi bolesnika s hemodinamski stabilnom plućnom embolijom gdje su navedene metode pokazale odličnu korelaciju s disfunkcijom desnog ventrikula ( P vrijednosti za ehokardiografiju <0, 001, NT-proBNP P= 0, 006, cTnT P=0, 037). Dinamika izlučivanja NT-proBNP i cTnT istražena je Friedmanovim testom i ukazala je na značajan porast vrijednosti navedenih paramtera između inicijalnog i prvog kontrolnog mjerenja i to u skupini bolesnika s masivnom i submasivnom plućnom embolijom (u oba slučaja P<0, 001). Rezultati su nadalje ukazali da je NT-proBNP najpouzdaniji čimbenik u prepoznavanju perzistentne disfunkcije desnog ventrikula obzirom da su vrijednosti statistički značajno korelirale tijekom kontrolnih mjerenja do 48 sati po prijemu u JIL. Od ispitivanih paramtera, jedino je BNP pokazao prognostičku vrijednost u predviđanju ishoda bolesti, poglavito kod plazmatskih koncentracija viših od 526 pg/ml gdje je pokazao odličnu negativnu prediktivnu vrijednost od 100%. Zaključno, klinička primjena ehokardiografije i plazmatskih razina NT-proBNP i cTnT je učinkovita u probiru onih bolesnika kod kojih je unatoč hemodinamskoj stabilnosti prisutna disfunkcija desnog ventrikula dok će inicijalne vrijednosti BNP uspješno prepoznati one bolesnike kod kojih je rizik smrtnog ishoda najviši. Kontrolnim mjerenjima NT-proBNP mogu se dodatno izdvojiti oni bolesnici kod kojih disfunkcija desnog ventrikula perzistira.

plućna embolija; disfunkcija desnog ventrikul; ishod bolesti

nije evidentirano