hrvatski

Semantika hrvatskih prijedloga

Rad je podijeljen u četiri temeljna dijela: Uvod, Značenjski opis hrvatskih prijedloga, O mogućnostima primjene značenjski utemeljenog opisa upotrebe prijedloga te Zaključak. U uvodnome se dijelu rada najprije temeljito daju osnovne teorijske postavke o kategoriji prijedloga. To se poglavlje može podijeliti u dva veća dijela. Prvi dio utemeljen je na više ili manje tradicionalnim lingvističkim pristupima te se u okviru toga dijela uvodnoga poglavlja prijedlozi određuju u odnosu na druge vrste adpozicija, ali i u odnosu na druge vrste riječi i u odnosu na druge tzv. funkcionalne jezične jedinice (ponajprije u odnosu na padeže). Nadalje, govori se i o funkciji te sintaktičkim osobinama prijedloga, o podijeli prijedloga s obzirom na njihovu morfološku složenost, a posebna se pozornost usmjerava i na proces gramatikalizacije, tj. na objašnjavanje postanka prijedloga. Pozornost je prije svega usmjerena na prijedloge u hrvatskom jeziku, no česti su primjeri iz drugih jezika te usporedba hrvatskih prijedloga s prijedlozima u drugim jezicima. Drugi dio uvodnog poglavlja posvećen je pružanju temeljitog uvida u osnovne teorijske postavke o značenju prijedloga. Ukratko se upućuje na tradicionalne pristupe opisu značenja prijedloga, a veći dio posvećen je obrazlaganju teorijskog i metodološkog okvira na temelju kojega se pristupa prijedlozima u radu, a to je kognitivna lingvistika ili, točnije rečeno, kognitivna semantika. U tom drugom dijelu uvodnog poglavlja daje se pregled osnovnih postavki kognitivne lingvistike o značenju i njegovoj ulozi u jeziku, daje se pregled teorije značenjskih mreža, upućuje se na problematiku određivanja prototipnog značenja pojedinog prijedloga i problematiku određivanja ukupnog broja značenja koja čine značenjsku mrežu pojedinog prijedloga te se raspravlja detaljnije o ulozi prostora u značenjski utemeljenom opisu prijedloga. Središnji dio rada naslovljen je Značenjski opis hrvatskih prijedloga te je posvećen značenjskoj analizi prvotnih prijedloga po, s, iz, bez, do i o te orijentacijskih prijedloga pod, nad, pred i za, a s naglaskom na uspostavi visokoshematičnih prostorno uvjetovanih značenja inherentnih svim specifičnijim upotrebnim ostvarajima (izabrani su prijedlozi kojima do sada u okviru kognitivne kroatistike i slavistike nije bila posvećena znatn(ij)a pozornost ili su u potpunosti zanemareni). Prije samog opisa značenja odabranih prijedloga donose se dodatne metodološke napomene, a koje se tiču upotrijebljenih korpusa i provedene ankete, a upozorava se i na kognitivno usmjerenu literaturu koja se bavi analizom prijedloga koji nisu uključeni u rad. Prvo je poglavlje središnjega dijela rada posvećeno prijedlogu po, čija se specifična značenja uz lokativ beziznimno uklapaju u jedinstvenu predodžbenu shemu POVRŠINA KAO PUT, a specifična se značenja uz akuzativ beziznimno uklapaju u jedinstvenu predodžbenu shemu POVRŠINA KAO CILJ. Značenjski usmjerenoj analizi upotrebe prijedloga po prethodi i pregled literature u kojoj mu se posvećuje pozornost te se upozorava na netočnosti u postojećim opisima. Na ovome mjestu potrebno je istaknuti kako i svako sljedeće poglavlje također započinje pregledom literature koja se detaljnije bavi prijedlogom koji je tema toga poglavlja, ali i ukazivanjem na nelogičnosti i problematičnosti u opisima upotrebe toga prijedloga u tradicionalnoj literaturi. Primjerice u nekoliko se situacija pokazuje kako jezična jedinica o kojoj se govori uopće i nije prijedlog, a posebice često se pokazuje kako tradicionalna odredba prijedloga kao riječi koje prethode sklonidbenim riječima jednostavno nije ispravna. U poglavlju posvećenom prijedlogu s dokazuje se kako se sve specifičnije upotrebe prijedloga s uz genitiv mogu beziznimno povezati s predodžbenom shemom POVRŠINA KAO ISHODIŠTE te da se sve upotrebe prijedloga s uz instrumental beziznimno mogu povezati s predodžbenom shemom ZDRUŽENOSTI. Potrebno je istaknuti kako se znatna pozornost posvećuje značenju komitativnosti, a o kojemu se u hrvatskoj literaturi ne govori, te se socijativnost, a koja je temeljno značenje konstrukcije s + instrumental, određuje kao poseban, no ujedno i prototipan, vid komitativnosti u hrvatskom jeziku. U poglavlju posvećenom prijedlogu iz pokazuje se kako se sve njegove specifičnije upotrebe mogu beziznimno povezati s predodžbenom shemom SPREMNIK KAO ISHODIŠTE. Potrebno je istaknuti i kako se posebno raspravlja o čimbenicima koji utječu na upotrebu prijedloga s i iz (a to se odnosi i na upotrebu prijedloga na i u). U poglavlju posvećenom prijedlogu bez dokazuje se kako se sve specifičnije upotrebe toga prijedloga mogu beziznimno obuhvatiti predodžbenom shemom ODSUTNOSTI. Poseban je naglasak na upotrebi konstrukcije bez + genitiv i izricanju antikomitativnosti. U poglavlju posvećenom prijedlogu do dokazuje se kako se sve specifičnije upotrebe toga genitivnog prijedloga mogu beziznimno povezati s predodžbenom shemom TOČKA KAO CILJ. Raspravlja se o konceptu TOČKE koji će se pokazati bitnim i pri analizi prijedloga do i o. Od ovoga poglavlja pa nadalje pokazuje se kako koncept TOČKE zajedno s konceptima POVRŠINE i SPREMNIKA sustavno sudjeluje u konceptualiziranju prostornih odnosa te kako se takva konceptualizacija sustavno očituje u upotrebi prijedložno-padežnih izraza u hrvatskom jeziku. Također, govori se i o odnosu prijedloga do s drugim načinima izražavanja adlativnog kretanja. U poglavlju posvećenom prijedlogu o dokazuje se kako se sve specifičnije upotrebe prijedloga o uz lokativ mogu beziznimno povezati s predodžbenom shemom TOČKA KAO MJESTO te kako se sve specifičnije upotrebe prijedloga o uz akuzativ mogu beziznimno povezati s predodžbenom shemom TOČKA KAO CILJ. Posljednje poglavlje središnjega dijela rada posvećeno je značenjski utemeljenoj analizi upotrebe orijentacijskih prijedloga nad, pod, pred i za. U početku poglavlja donose se osnovne spoznaje o skupini orijentacijskih prijedloga, a koja je do sada neanalizirana u okvirima kroatistike, te se upućuje na specifičnost njihove upotrebe, a koja je prije svega povezana s odabirom referentnog okvira iz kojeg proizlazi mogućnost kontekstualno uvjetovane interpretacije tih prijedloga (dosadašnji opisi tih prijedloga u potpunosti su zanemarivali kontekstualnu uvjetovanost interpretacije orijentacijskih prijedloga). U nastavku se dokazuje kako se sve specifičnije upotrebe prijedloga pod, nad, pred i za uz instrumental beziznimno povezuju uz predodžbene sheme SMJEŠTENOST S GORNJE, DONJE, PREDNJE i STRAŽNJE STRANE, a sve specifičnije upotrebe prijedloga nad, pod, pred i za uz akuzativ beziznimno povezuju uz predodžbene sheme GORNJA, DONJA, PREDNJA i STRAŽNJA STRANA KAO CILJ. Izrazito se često u analizi provedenoj u ovome radu govori o preklapanju značenjskih mreža, tj. o sinonimiji i antonimiji prijedložno-padežnih izraza ili sinonimiji i antonimiji padeža i prijedložno-padežnih izraza. Ukazuje se na ograničavajuće čimbenike koji izravno utječu na mogućnost zamjene jednog prijedložno-padežnog izraza drugim ili pak na mogućnost zamjene besprijedložnim padežom. Ograničavajući čimbenici povezuju se s tjelesnim iskustvom, a time se dokazuje kako je jezik prije svega uvjetovan tijelom, a time i prostorom. Također, potrebno je istaknuti i da se u bilješkama često donose opširne napomene o upotrebi prijedloga koji izravno nisu tema rada, npr. analiziraju se upotrebe prijedloga k, pri ili među. U trećem poglavlju naslovljenom O mogućnostima primjene značenjski utemeljenog opisa upotrebe prijedloga raspravlja se o mogućoj korisnosti prikazanog načina opisa značenja prijedloga u hrvatskom jeziku sa stajališta poučavanja hrvatskoga kao drugog jezika te se upućuje na prednosti koje takav pristup značenju prijedloga ima pri ovladavanju upotrebom prijedloga. Poglavlje je nešto kraće i pregledne je naravi, no ukazuje kako kognitivna lingvistika nije ograničena samo na teorijske radove, kao što joj se često zna prigovoriti, već svoje prednosti pokazuje i u primjeni. Četvrto i zaključno poglavlje, koje nosi naslov Zaključak, ciljeve rada, a u skladu s navedenim u Uvodu, sažima u tri osnovne točke: (i) odgovoriti na pitanje zašto, kako i na osnovi kojih pretpostavki kognitivna lingvistika pristupa prijedlozima, (ii) pokazati na primjerima kako izgleda opis prijedloga u okviru kognitivne lingvistike, tj. ponuditi značenjski opis odabranih prvotnih i orijentacijskih prijedloga u hrvatskom jeziku usmjeren na uočavanje, određivanje i opisivanje odnosa unutar značenjskih mreža te određivanje temeljnog nadznačenja te (iii) ukazati na moguće primjene takvog pristupa prijedlozima. U zaključnom se poglavlju, uzimajući u obzir navedena tri cilja, donosi sažetak donesenih spoznaja, usustavljuje zaključke koji iz njih proizlaze, ukazuje na probleme na koje treba obratiti pozornost u budućim istraživanjima te upućuje u kojim smjerovima bi primjena rezultata mogla ići.

adpozicije; prijedlozi; kognitivna lingvistika; shematična značenja

nije evidentirano