hrvatski

Ustavna revolucija, demokratska tranzicija i vladavina prava

Ideja “ustavne revolucije” nastala na zasadama teorije ustavnog izbora i teorije ustavnog inžinjerstva pružila je krajem prošlog stoljeća nove nade znanosti o političkim institucijama. Teorija ustavnog izbora objašnjava proces stvaranja ustava o kojem odlučuje narod u određenom “ustavnom trenutku” ; to može biti referendum, ali i oružana revolucija. Odluka, primjerice, glasi: bez odgode želimo demokraciju i vladavinu prava! U odnosu na taj temeljni ustavni izbor, ustavno inžinjerstvo treba shvatiti kao teoriju provedbe koja mora nužno uslijediti jer ustavne se stipulacije ne ostvaruju same od sebe. Teorija “demokratske tranzicije” od početka se temeljila na dvjema pogrešnim pretpostavkama: prvo, nemogućnosti reverzibilnog kretanja na strani uzornih sustava i, drugo, mogućnosti kontroliranog stalnog i ubrzanog napretka “tranzicijskih društava”. Obje su se pretpostavke pokazale promašenima. Potrebna je kompleksnija i manje ambiciozna teorija koja bi bolje pojasnila odnos ciljeva i mogućnosti ubrzanog demokratskog razvitka. Teorija o znanstvenom građenju institucionalnog sustava razvija se pod različitim nazivima: ustavna arhitektura, ustavno graditeljstvo pa čak i ustavni dizajn s naglaskom na istančanu usklađivanju (pravila). Osobno dajemo prednost klasičnom terminu “ustavno inžinjerstvo” koji bolje odražava nesavršenost tehnika i postupaka kao i neizvjesnost rezultata. Bitnim držimo usredotočenje na postupnost izgradnje ustavnopravnih institucija umjesto ekscesivnih revolucionarnih očekivanja.

ustav, revolucija, povijest, demokratska tranzicija, institucionalizacija

Na nasl. str. i nadnasl.: Djelotvorna pravna zaštita u pravičnom postupku : pravosudne transformacije na jugu Europe.