hrvatski

Odnosi sudionika plovidbenog pothvata u starome vijeku

U radu se opisuju povijesno-pravni odnosi osoba koje su sudjelovale u plovidbi rijekom, jezerom ili morem, što se može pratiti u kontinuitetu od najstarijih civilizacija. Osnovni cilj te aktivnosti bio je povezivanje različitih tržišta radi izvoza vlastitih proizvoda i uvoza trgovačkih artikala koji su nedostajali na domaćem tržištu. Najstariji dosad sačuvani i poznati pravni spomenici koji reguliraju plovidbu i odnose vezane uz nju nađeni su u Bilalaminu zakoniku i u babilonskomu zakoniku kralja Hamurabija. Poznate su i pravne zasade istočnih naroda koje su preko Kaldejaca, Egipćana i Feničana dospjele na obale Sredozemnoga mora. Zahvaljujući tomu do našega je vremena sačuvan pravni slijed propisa pomorskoga prava mediteranske civilizacije. Uloga brodara mijenjala se kroz povijest i nije se osobito razlikovala od brodovlasnikove uloge. U zakonicima koji su regulirali plovidbu i pravne odnose subjekata plovidbenoga pothvata (od Bilalamina zakonika preko Hamurabijeva zakonika i Rodskoga zakonika o izbacivanju (tereta) do Rimskog prava) može se primjetiti da plovidbom upravlja isključivo brodovlasnik (dominus navis) koji je ujedno zapovjednik broda, ali i trgovac jer obavlja razmjenu dobara. Postavlja se pitanje je li vlasnik broda bio sposoban obavljati najmanje tri različita posla. U Rimskome se pravu potvrđuje da to nije bilo idealno rješenje jer se već ondje razlikuje zapovjednik broda (magister navis) od osobe koja vodi pomorsku djelatnost, tj. od brodara (exercitor navis).

subjekti plovidbe i trgovine

nije evidentirano