hrvatski

Utjecaj različitih pristupa u korištenju suhih pašnjaka na očuvanju biološke raznolikosti

Suhi mediteranski kraški pašnjaci i livade- košanice nastali su uslijed kontinuiranog tisućljetnog djelovanja čovjeka, te kao takvi predstavljaju gospodarsku, biološku i kulturološku vrijednost. Stoga ih treba sačuvati u izvornom obličju kao gospodarski potencijal u proizvodnji hrane, te kao jedinstvenu vrijednost krajobraza područja. Očuvanje suhih mediteranskih kraških pašnjaka i livada je otežano prvenstveno radi smanjenja intenziteta bavljenja stočarskom proizvodnjom, nedostatnom opterećenošću pašnjaka, napuštanja tradicijskog načina stočarenja i prestankom košnje. Radi navedenoga, nužno je vršiti javnu afirmaciju stočarske proizvodnje na ovim područjima, podupirati farmere u prakticiranju tradicionalnih i uvođenju novijih metoda napasivanja, marketinški promovirati mediteranske sustave proizvodnje te same proizvode kao namirnice jedinstvene nutritivne i gastronomske vrijednosti. U programu očuvanja bioraznolikosti suhih mediteranskih kraških pašnjaka potrebno je koristiti polivalentan pristup napasivanja te košnje (površine na kojima je košnja moguća). Uporaba domaćih životinja u očuvanju bioraznolikosti suhih mediteranskih kraških pašnjaka je neizostavna. Poželjno je koristiti različite vrste domaćih životinja uz optimalno opterećenje pašnjaka. Obzirom na prirodu odnosno krmni potencijal kraških pašnjaka u održavanju pašnjaka treba preferirati ovce, koze i goveda. Sustav napasivanja od ključne je važnosti za očuvanje suhih mediteranskih kraških pašnjaka. Na suhim kamenarskim pašnjacima gdje nije moguća košnja treba se zadržati na rotacijskom napasivanju. Napasivanje predstavlja bitan faktor razvoja biljne mase travnjaka, te utječe na floristički sastav travnjačkih biljnih zajednica na način da stvara pogodne uvjete za uspostavu stanišnih tipova mnogih ugroženih ptica, malih sisavaca i beskralješnjaka. Pretjerano napasivanje kao i nedovoljno rezultirat će gubitkom bioraznolikosti, ali i degradacijom same produktivnosti pašnjaka. Stoga je jako bitno procijeniti i uskladiti produktivnost hranidbenim navikama i proizvodnim potencijalima životinja. U područjima u kojima je proces sukcesije uznapredovao preporuča se mehaničko čišćenje površina sječom i čupanjem, te potom izlaganjem istog područja intenzivnoj ispaši vrstama koje onemogućavaju regeneraciju nepoželjnog raslinja (koze, goveda, kopitari), te košnji (tamo gdje je to moguće) barem svake druge godine. Autohtone pasmine domaćih životinja učinkovitije su u korištenju i održavanju bioraznolikosti suhih mediteranskih kraških pašnjaka. U cilju jačanja svijesti šire javnosti o višestrukoj vrijednosti kraških pašnjaka i potrebu njihova očuvanja potrebno je provoditi sustavne mjere promocije i edukacije prakse korištenja kraških travnjaka. Potrebno je uspostaviti sustavan nadzor progresije sukcesije neposrednim mjerenjem kao i uspostavom suvremenih modela praćenja vegetacije. Standardne metode zapažanja i mjerenja traže manje investicije i gotovo se svakodnevno rutinski mogu provoditi.

Suhi kraški pašnjaci; biraznolikost; autohtone pasmine; očuvanje staništa

nije evidentirano