hrvatski

Ćirilometodska ideja i slavenski narodi

Ćirilometodska baština zajednički je kulturni iskon svim slavenskim narodima, ali je jedino na hrvatskome nacionalnom prostoru prisutna u tisućgodišnjem kontinuitetu – od druge polovice IX. do kraja XIX. stoljeća. Društveno-političke okolnosti u kojima su se našli slavenski narodi u Austrijskom Carstvu i Austro-Ugarskoj Monarhiji u XIX. st. potaknut će ih na jačanje slavenske uzajamnosti i traženje rješenja u zajedničkoj baštini – djelu Sv. braće Konstantina Ćirila i Metoda koji su djelovali u IX. stoljeću. Vodeću ulogu u tom procesu na hrvatskom nacionalnom prostoru preuzimaju biskup Josip Juraj Strossmayer i povjesničar Franjo Rački. U tekstu se razmatraju: 1. društveno-politički kontekst u kojem se ćirilometodska ideja u XIX. st., dakle u novijoj povijesti glagolizma, ponovno afirmira nakon punih deset stoljeća među slavenskim narodima ; 2. prvi u hrvatskoj periodici zabilježeni koraci kojima je ćirilometodska ideja počela stupati u kulturni, znanstveni, a onda i politički život hrvatskoga nacionalnog prostora u XIX. stoljeću.

ćirilometodsko naslijeđe na hrvatskom tlu; tisućgodišnji kontinuitet

nije evidentirano