hrvatski

Spolne razlike u atribucijama i depresivnosti kod adolescenata

Teorija beznadnosti noviji je kognitivni model koji objašnjava nastanak depresije. Naime, Abramson i suradnici (1989) smatraju da negativne atribucije u interakciji sa stresom pridonose razvoju depresivnih simptoma. Teorija beznadnosti ide korak dalje i pretpostavlja da osobe koje imaju negativni atribucijski stil pod povećanim su rizikom da razviju specifičnu konstelaciju simptoma koju autori nazivaju depresija beznanadosti, koja uključuje simptome kao što su motivacijski deficit, interpersonalna ovisnost, psihomotorna retardacija, manjak energije, nesanica, teškoće koncentracije, anhedonia i suicidalne ideje. Tijekom zadnjih 30 godina producirana je velika količina istraživanja koja su se bavila objašnjavanjem depresivnosti kod adolescenata. Većina tih istraživanja, kao i istraživanja na uzrocima odraslih osoba, konzistentno pokazuje veću zastupljenost depresivnih simptoma kod ženskog spola. Također, mnoga istraživanja sugeriraju da se spolne razlike u depresivnosti pojavljuju i povećavaju tek u adolescentnoj dobi. Spol se već dugo vremena smatra moderatorom atribucija, te se smatra da će žene vjerojatnije pokazivati pesimistični atribucijski stil, dok će muškarci uglavnom imati optimistični atribucijski stil. Drugim riječima, smatra se da žene imaju tendenciju da za neuspjeh krive sebe, a zaslugu za uspjeh pripisuju drugima, dok muškarci uzimaju zaslugu za uspjeh, a za neuspjeh krive druge (Seligman, 1990). Cilj ovog rada bio je provjeriti razlike u atribucijama i zastupljenosti simptoma depresije beznadnosti kod mladića i djevojaka. Sudionici su bili 419 učenika sedmih i osmih razreda osnovne škole, te prvih, drugih i trećih razreda srednje škole. Rezultati ispitivanja u suprotnosti su s rezultatima dosadašnjih studija, jer pokazuju da djevojke pokazuju adaptivnije atribucijske obrasce. Naime, pokazalo se da mladići više nego djevojke negativne događaje objašnjavaju stabilnim uzrocima, te da djevojke imaju tendenciju pozitivne događaje objašnjavati internalnim, stabilnim i globalnim uzrocima više nego mladići. Analize posebno za djevojke i mladiće pokazale su da su, nakon kontrole samopoštovanja, stabilnost, internalnost i globalnost uzroka pozitivnih događaja predviđali niže razine simptoma depresije beznadnosti samo kod mladića, te da je značajan samo samostalni efekt internalnosti uzroka pozitivnih događaja. Bitna razlika nalazi se i u podatku da kod djevojaka nisko samopoštovanje objašnjava 17, 2% varijance simptoma depresije beznadnosti, dok kod mladića objašnjava svega 4, 3% varijance rezultata. S obzirom da nisu utvrđene značajne razlike niti u samopoštovanju niti u zastupljenosti simptoma depresije beznadnosti, izgleda da kod djevojaka najviše zaštitnog utjecaja ima visoko samopoštovanje, dok kod mladića i atribucije pozitivnih događaja, osobito njihovo objašnjavanje internalnim uzrocima djeluju preventivno protiv simptoma depresije beznadnosti.

atribucije; depresija beznadnosti; adolescenti; spolne razlike

nije evidentirano