hrvatski

Mikroklimatske i florističke značajke urušne ponikve i špilje Samograd kod Perušića (Lika, Hrvatska)

Špilja Samograd najpoznatiji je speleološki objekt Pećinskog parka Grabovača kod Perušića. Ulaz se nalazi u 17 m dubokoj urušnoj ponikvi na istočnoj padini brda Grabovača. Morfologija ulaza i ponikve te nadmorska visina (684 m) bitni su za specifične mikroklimatske uvjete većih krških depresija: manju osunčanost, nižu temperaturu zraka s pojavom temperaturne inverzije te poseban režim relativne vlažnosti zraka u odnosu na okolna površinska staništa. Takvi specifični uvjeti odražavaju se na floristički sastav ponikve. Tijekom vegetacijske sezone 2012. godine obavljena su floristička i mikroklimatska istraživanja ponikve i ulaznog dijela kanala špilje. U smjeru pružanja špilje u ponikvi su, radi izrade mikroklimatskog profila, na različitim dubinama i ekspozicijama memorijskim termohigrografima i svjetlomjerima mjereni temperatura i relativna vlažnost zraka, temperatura rosišta i insolacija. Na različitim udaljenostima od ulaza u špilju i ekspozicijama popisivana su biljke koje rastu unutar ponikve i oko nje. Zabilježene biljke podvrgnute su taksonomskoj i fitogreografskoj analizi, analizama prema životnim oblicima, te ekološkim indikatorskim vrijednostima za svjetlost (L), temperaturu (T) i vlažnost tla (F). Ukupno je zabilježeno 111 biljnih svojti, od kojih su 3 endemične, 2 rijetke, 3 gotovo ugrožene i 1 osjetljiva. Zakonski je zaštićeno 24, a strogo zaštićeno 7 biljnih svojti. Na temelju analize mikroklime ponikve i okolnog staništa utvrđene su mikroklimatske zone čiji je prostorni raspored uvjetovao raspodjelu biljnih svojti. U I. zoni (najniži dio ponikve i ulazni dio špiljskog kanala dubine do 17 m) rastu biljke smanjene potrebe za svjetlom, kojima odgovaraju niže temperature zraka i veća vlažnost tla te male promjene spomenutih parametara. II. zona (dno ponikve) i po izmjerenim vrijednostima i po biljnom sastavu predstavlja prijelaznu zonu, ali sadrži i jedinstvenu floru svojstvenu samo za nju. U njoj je zabilježena najveća brojnost i raznolikost biljnih svojti. III. zona obuhvaća površinsko šumsko stanište koje više nije pod utjecajem mikroklime ponikve i špilje. U sve tri zone od životnih oblika dominiraju hemikriptofiti, s velikim zaostatkom slijede geofiti, dok se u II. zoni još ističu fanerofiti i nanofanerofiti. Najveći broj svojti zabilježen je u II. zoni (76), zatim slijedi III. (48) i I. zona (37).

mikroklimatsko zoniranje; flora; bioraznolikost

nije evidentirano