hrvatski

PROIZVODNJA VODIKA VISOKO TEMPERATURNOM ELEKTROLIZOM

Vodik se zbog sveprisutnosti njegovih spojeva, velike energetske vrijednosti po masi (143 MJ kg-1) i raznih mogućnosti prijenosa i skladištenja razmatra kao energetski nosilac budućnosti. Tome su pridonijeli razvoj tehnologije gorivnih članaka, obnovljivi izvori energije te geopolitičke nestabilnosti i krize vezane uz fosilna goriva. Danas se vodik najčešće dobiva iz fosilnih goriva parnim reformiranjem, djelomičnom oksidacijom i uplinjavanjem. Nasuprot dobivanja vodika iz fosilnih goriva razvijaju se postupci fotoelektrokemijskog dobivanja, termokemijskog razdvajanja vode te elektrolize vode. Elektroliza vode je zahtjevan energetski proces čija je termodinamika opće poznata (slika 1).[1] Provođenje elektrolize pri višim temperaturama zahtjeva manju potrošnju električne energije i smanjuje prenapon na elektrodama, ali povećava ukupnu potrebu za energijom. Dodatna energija za provođenje visoko temperaturne elektrolize (HTE) dovodi se u obliku topline, koja potječe iz sunčeve energije ili nuklearne elektrane. Prednosti HTE, s obzirom na niskotemperaturnu elektrolizu su: a) brža kinetika pri višim temperaturama – smanjenje energetske potrebe s 4, 1 na 3, 1 kWh/Nm3, b) veći proizvodni kapacitet za manje volumene – rad pri većim gustoćama struje, c) korištenje jeftinije energije – koristi manje električne, a više toplinske energije i d) povećanje efikasnosti s 30 % na 40 – 50 %.[2]

Vodik; Visoko temperaturna elektroliza

nije evidentirano