hrvatski

Actio Publiciana u klasičnom rimskom pravu

U radu autor istražuje temeljne aspekte publicijanske tužbe (actio Publiciana) kao stvarnopravne tužbe u klasičnom rimskom pravu. U tom se kontekstu u radu ponajprije osvrće na pitanje geneze i određenja publicijanske tužbe te raščlanjuje problematika aktivne i pasivne legitimacije, kao i pitanje predmeta dokazivanja kod navedene tužbe. Nadalje se analizira formula publicijanske tužbe te istražuje sadržaj tužbenog zahtjeva, kao i tuženikovih prigovora i protuzahtjeva. Na temelju navedene analize, autor uspoređuje pravnu narav klasične actio Publiciana i klasične rei vindicatio. Pored svih podudarnosti, navedene dvije klasične rimske tužbe razlikovale po jednom svom važnom obilježju: rei vindicatio se temeljila na dokazanom kviritskom vlasništvu, a actio Publiciana na fikciji postojanja takvog prava vlasništva. U završnom dijelu rada, komparira se i pravna narav klasične actio Publiciana i suvremene publicijanske tužbe. Autor zaključuje da se rimska actio Publiciana zasnivala na fikciji da je u korist tužitelja kao kvalificiranog posjednika već istekao uzukapijski rok te da je stoga postao kviritski vlasnik sporne stvari, dok se današnja publicijanska tužba zasniva se na oborivoj predmnjevi (praesumptio iuris) da je tužitelj kao kvalificirani posjednik određene stvari ujedno i njen vlasnik. Stoga se rimska actio Publiciana i današnja publicijanska tužba temelje na različitim vrstama pravnih činjenica, koje se međusobno razlikuju glede svoje funkcije

actio Publiciana; rei vindicatio; rimsko pravo; posjed; vlasništvo

nije evidentirano