hrvatski

Invazivna flora parka Maksimir u Zagrebu

Ovim istraživanjem napravljena je analiza trenutne rasprostranjenosti invazivne flore parka Maksimir. Ukupno je zabilježeno 23 invazivne biljne vrste na 5 000 lokacija u parku. Rasprostranjenost zabilježenih vrsta analizirali smo s obzirom na: njihovu vezanost uz tip ili kombinaciju tipova staništa ; učestalost pojavljivanja u zonama određenim na temelju načina korištenja i dominantnog tipa zemljišnog pokrova ; prisutnost u kvadrantima pravilne mreže 250 x 250 m. Rezultati ove analize korišteni su za višekriterijsku klasifikaciju zabilježenih vrsta u tri kategorije: izrazito invazivne ; umjereno onvazivne i najmanje invazivne vrste. Analiza prisutne invazivne flore napravljena je i s obzirom na taksonomsku pripadnost, podrijetlo, životni oblik, tip rasprostranjivanja i Ellenbergove indikatorske vrijednosti. Zabilježene su vrste unutar 14 porodica, od kojih je Asteraceae najbrojnija, najviše vrsta podrijetlom dolazi iz obiju Amerika, terofiti su najčešći životni oblik, najzastupljeniji način rasprostranjivanja su zookorija i anemokorija, a najviše invazivnih biljnih vrsta obitava na osunčanim i dušikom bogatim staništima. Temeljem višekriterijske analize pet biljnih vrsta je određeno kao izrazito invazivne na području Maksimira od kojih su najrasprostranjenije Erigeron annuus (L.) Pers, Robinia pseudoacacia L. i Veronica persica Poir. Sedam vrsta je prepoznato kao umjereno invazivne, a 11 kao najmanje invazivne. Važnost ovog istraživanja proizlazi iz određivanja najugroženijih dijelova parka te će se ono koristiti za usmjeravanje aktivnosti sa ciljem spriječavanja i/ili suzbijanja daljnjeg širenja invazivnih biljnih vrsta na području parka Maksimir.

staništa; kartiranje; GIS; prostorna analiza

nije evidentirano

engleski

Invasive flora of Maksimir park, Zagreb, Croatia

Ovim istraživanjem napravljena je analiza trenutne rasprostranjenosti invazivne flore parka Maksimir. Ukupno je zabilježeno 23 invazivne biljne vrste na 5 000 lokacija u parku. Rasprostranjenost zabilježenih vrsta analizirali smo s obzirom na: njihovu vezanost uz tip ili kombinaciju tipova staništa ; učestalost pojavljivanja u zonama određenim na temelju načina korištenja i dominantnog tipa zemljišnog pokrova ; prisutnost u kvadrantima pravilne mreže 250 x 250 m. Rezultati ove analize korišteni su za višekriterijsku klasifikaciju zabilježenih vrsta u tri kategorije: izrazito invazivne ; umjereno onvazivne i najmanje invazivne vrste. Analiza prisutne invazivne flore napravljena je i s obzirom na taksonomsku pripadnost, podrijetlo, životni oblik, tip rasprostranjivanja i Ellenbergove indikatorske vrijednosti. Zabilježene su vrste unutar 14 porodica, od kojih je Asteraceae najbrojnija, najviše vrsta podrijetlom dolazi iz obiju Amerika, terofiti su najčešći životni oblik, najzastupljeniji način rasprostranjivanja su zookorija i anemokorija, a najviše invazivnih biljnih vrsta obitava na osunčanim i dušikom bogatim staništima. Temeljem višekriterijske analize pet biljnih vrsta je određeno kao izrazito invazivne na području Maksimira od kojih su najrasprostranjenije Erigeron annuus (L.) Pers, Robinia pseudoacacia L. i Veronica persica Poir. Sedam vrsta je prepoznato kao umjereno invazivne, a 11 kao najmanje invazivne. Važnost ovog istraživanja proizlazi iz određivanja najugroženijih dijelova parka te će se ono koristiti za usmjeravanje aktivnosti sa ciljem spriječavanja i/ili suzbijanja daljnjeg širenja invazivnih biljnih vrsta na području parka Maksimir.

habitats; mapping; GIS; spatial analyses

nije evidentirano