hrvatski

Osvrt na invazivno ponašanje bagrema (Robinia pseudoacacia L.) u Hrvatskoj

Bagrem potječe iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesen 1601. godine kao ukrasno drvo. Iz literaturnih podataka je vidljivo da je bagrem u Hrvatskoj flori prisutan dulje od 150 godina. Kao i u mnogim drugim zemljama, sadio se za kontrolu erozije, drvnu građu, kao ukrasno drvo i medonosna biljka, te se prilično uspješno naturalizirao. Trenutno je rasprostranjen po cijeloj Hrvatskoj te dolazi na različitim staništima. Analiza rasprostranjenosti pokazuje da je 45 % nalaza zabilježeno u mješovitim hrastovo-grabovim i čistim grabovim šumama, te se također velik broj nalaza (oko 35 %) bilježi na staništima usko vezanim uz ljudsku aktivnost. Iako visinski dolazi u rasponu od 0-900 m, najveći broj nalaza (80 %) bilježi se u rasponu od 90-400 m, što se podudara sa pojasom hrastovo-grabovih šuma. Visinska rasprostranjenost je u skladu s termofilnim karakterom bagrema, te najveći broj nalazišta pripada područjima sa srednjom godišnjom temperaturom 9-14 °C. Poznato je da je bagrem vrsta svjetla te da može rasti na vrlo različitim tlima, pa čak i na jako siromašnim. Stvara veliki broj sjemenki koje se akumuliraju u tlu u obliku trajne banke sjemena. Uzorci tla uzeti iz sastojina bagrema s grabom u Maksimiru (Zagreb) sadržavali su do 1400 sjemenki po 1 dm3 uzorka, a sjemenke su pokazale jako veliku klijavost (nakon skarifikacije, 89-100 %). Vegetativni rasplod je također vrlo uspješan – poznato je da bagrem lako stvara izdanke iz debla i korijena koji vrlo brzo rastu. Također, sadrži nekoliko tvari koje pokazuju alelopatsku aktivnost, te je alelopatski potencijal uočen i u našim istraživanjima. Bagrem vrlo uspješno i u velikoj množini zaposjeda otvorene prostore, te se kao takav smatra invazivnom vrstom. Potencijalne posljedice dominacije bagrema su: povećanje količine dušika u ekosustavu što utječe na sastav flore te pogoduje nitrofilnim/invazivnim vrstama, smanjenje raznolikosti flore u odnosu na autohtone zajednice, progresivna sukcesija otvorenih ekosustava i posljedično smanjenje bioraznolikosti. U Hrvatskoj, bagrem najvjerojatnije dugoročno ne predstavlja prijetnju za šumske ekosustave, no mogao bi biti vrlo problematičan u kontekstu zaraštavanja otvorenih ekosustava. Mjere za njegovo suzbijanje morale bi uključivati ograničavanje uzgoja i sadnje, izbjegavanje čiste sječe, te aktivno poticanje tradicionalne poljoprivrede u svrhu sprječavanja zaraštavanja otvorenih prostora.

bagrem; Hrvatska

nije evidentirano

engleski

The overview of the invasive behaviour of black locust (Robinia pseudoacacia L.) in Croatia

Bagrem potječe iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesen 1601. godine kao ukrasno drvo. Iz literaturnih podataka je vidljivo da je bagrem u Hrvatskoj flori prisutan dulje od 150 godina. Kao i u mnogim drugim zemljama, sadio se za kontrolu erozije, drvnu građu, kao ukrasno drvo i medonosna biljka, te se prilično uspješno naturalizirao. Trenutno je rasprostranjen po cijeloj Hrvatskoj te dolazi na različitim staništima. Analiza rasprostranjenosti pokazuje da je 45 % nalaza zabilježeno u mješovitim hrastovo-grabovim i čistim grabovim šumama, te se također velik broj nalaza (oko 35 %) bilježi na staništima usko vezanim uz ljudsku aktivnost. Iako visinski dolazi u rasponu od 0-900 m, najveći broj nalaza (80 %) bilježi se u rasponu od 90-400 m, što se podudara sa pojasom hrastovo-grabovih šuma. Visinska rasprostranjenost je u skladu s termofilnim karakterom bagrema, te najveći broj nalazišta pripada područjima sa srednjom godišnjom temperaturom 9-14 °C. Poznato je da je bagrem vrsta svjetla te da može rasti na vrlo različitim tlima, pa čak i na jako siromašnim. Stvara veliki broj sjemenki koje se akumuliraju u tlu u obliku trajne banke sjemena. Uzorci tla uzeti iz sastojina bagrema s grabom u Maksimiru (Zagreb) sadržavali su do 1400 sjemenki po 1 dm3 uzorka, a sjemenke su pokazale jako veliku klijavost (nakon skarifikacije, 89-100 %). Vegetativni rasplod je također vrlo uspješan – poznato je da bagrem lako stvara izdanke iz debla i korijena koji vrlo brzo rastu. Također, sadrži nekoliko tvari koje pokazuju alelopatsku aktivnost, te je alelopatski potencijal uočen i u našim istraživanjima. Bagrem vrlo uspješno i u velikoj množini zaposjeda otvorene prostore, te se kao takav smatra invazivnom vrstom. Potencijalne posljedice dominacije bagrema su: povećanje količine dušika u ekosustavu što utječe na sastav flore te pogoduje nitrofilnim/invazivnim vrstama, smanjenje raznolikosti flore u odnosu na autohtone zajednice, progresivna sukcesija otvorenih ekosustava i posljedično smanjenje bioraznolikosti. U Hrvatskoj, bagrem najvjerojatnije dugoročno ne predstavlja prijetnju za šumske ekosustave, no mogao bi biti vrlo problematičan u kontekstu zaraštavanja otvorenih ekosustava. Mjere za njegovo suzbijanje morale bi uključivati ograničavanje uzgoja i sadnje, izbjegavanje čiste sječe, te aktivno poticanje tradicionalne poljoprivrede u svrhu sprječavanja zaraštavanja otvorenih prostora.

black locust; Croatia

nije evidentirano