hrvatski

Latinsko pjesništvo Stjepana Gradića

Humanističko obrazovanje koje je Stjepan Gradić primio tijekom djetinjstva i rane mladosti u dubrovačkoj isusovačkoj školi manifestiralo se, između ostalog, i u njegovom latinskom pjesništvu. Prva njegova objavljena pjesma bila je, čini se, stihovana drama s novozavjetnom temom o posjeti Bogorodice Marije Elizabeti koju je sastavio u suradnji s dvojicom školskih kolega (Festinatio B. Virginis Elisabetam invisentis, Rim 1631). Gradić je nastavio pisati pjesme tijekom cijeloga života, a njegov je pjesnički rad bio naročito intenzivan za vrijeme njegovih višegodišnjih boravaka u Rimu, ponajprije zahvaljujući kontaktima s vodećim intelektualcima i vatikanskim dužnosnicima. Njegove su pjesme tako objavljene u dvjema skupnim zbirkama, zajedno sa sastavcima njegovih talijanskih i ostalih europskih kolega pjesnika (Fabio Chigi, Agostino Favoriti, Natale Rondinini, Ferdinand von Fürstenberg, Johannes Rutger Torcke, Jacob Vande Walle, Alessandro Pollini, Virginio Cesarini). Prva je objavljena povodom smrti flamanskog isusovca i latinskog pjesnika Sidrona de Hosschea (1596-1653) (Poemata in obitum Sidronii Hosschii e Societate Iesu / Pjesme u smrt Sidrona de Hosschea iz Družbe Isusove, u: Sidronii Hosschii e Societate Iesu Elegiarum libri sex, Antwerpen, 1656), a druga u spomen prerano preminuloga Gradićeva prijatelja Natalea Rondininija (1628-1657) (Septem illustrium virorum poemata / Pjesme sedmorice uglednih muževa, Antwerpen, 1660, 1662 ; Amsterdam, 21672). Najširi je odjek polučila Gradićeva latinska pjesma o potresu koji je zadesio Dubrovnik 1667, čiji se velik dio sastoji od pohvala Prejasnoj republici Veneciji, od koje pjesmom nastoji izmoliti pomoć za obnovu teško unesrećena Grada (Stephani Gradii patricii Ragusini de laudibus serenissimae reipublicae Venetae et cladibus patriae suae carmen / Pjesma Stjepana Gradića, dubrovačkog vlastelina, o pohvalama prejasne Mletačke Republike i o nevoljama rodnoga grada, Venecija, 1675). Ovaj najvjerojatnije pjesnički najuspjeliji i najpotresniji Gradićev sastavak preveden je na talijanski i objavljen u 19. stoljeću (Luko Stulli (ur.), Le tre descrizioni del terremoto di Ragusa del MDCLXVII di Gradi, Rogacci, Stay: versione dal latino, Venecija, 1828). Velik dio Gradićeva latinskog pjesništva ostao je u neobjavljen, a čuva se u rukopisima Vat. Lat. 6900 i Vat. Lat. 6910 te u prijepisima koji se čuvaju u Arhivu Male braće u Dubrovniku. Teme Gradićeve poezije variraju od ozbiljnih (pjesme religiozne tematike, u smrt dragih osoba ili tužbalice u kojima izražava nostalgiju za rodnim gradom i naročito za rođakom i pjesnikom Junijem Palmotićem) do šaljivih i duhovitih (pjesma u kojoj se Venera naslikana na Tizijanovoj slici odvraća od čednog kardinala Casanatea koji tu sliku posjeduje ili stihovan recept za britansku mesnu pitu koji pjesnik šalje prijatelju).

Stjepan Gradić, novolatinska poezija, Dubrovnik

Tekst prati izložbu "Stjepan Gradić - otac domovine", Dubrovački muzeji, Knežev dvor, Dubrovnik, 09.07 - 15.10.2013.