hrvatski

Interakcijom do autonomije djeteta

U radu se podastiru osnovne pretpostavke i spoznaje o interakcijskoj paradigmi predškolskog odgoja na primjeru autonomije djeteta, s uporištem odabranog pristupa u činjenicama o međusobnom utjecaju socijalno-kulturnog determinizma, individualne predodređenosti i osobnog aktiviteta pojedinca. U sklopu istraživačkog projekta "Razvojni učinci interakcije na djetetovu autonomiju" provjerava se interakcijski model predškolskog odgoja, uz orjentaciju k procesnoj dimenziji predškolske stvarnosti, posebice interakciji odrasli-dijete. Djetetova autonomija, shvaćena kao samoregulacija, središnje je pitanje interakcijskog pristupa. U analizi rezultata istraživanja pozornost je usmjerena na vrijednosni sustav odraslih (roditelja, odgojitelja), interakcijska iskustva i stilove ponašanja odraslih i djece u situacijama igre i učenja. Činjenice o osobitostima socijalno-kognitivne koordinacije ("scaffolding" i "self-scaffolding") između odraslih i djece u situacijama igre i učenja/poučavanja upozoravaju na važnost uzajamnog prihvaćanja, podržavanja, asistencije i nadzora (uvida, provjeravanja). Nalazi istraživanja prilog su zahtjevu za konzistentom primjenom interakcionističke i konstruktivističke teorije učenja i razvoja kao utemeljenja razvojno primjerenih presškolskih programa.

socijalna interakcija; autonomija djeteta; kontigencijsko poučavanje; samoregulacija

nije evidentirano