hrvatski

„Ima li baština (socijalizma) budućnost? Primjer Parka skulptura Željezare Sisak"

U izlaganje želimo predstaviti istraživanje (de)institucionalizacije sjećanja na socijalizam i poziciju subjekta sjećanja na primjeru tretmana javnog prostora umjetničke kolonije Željezare Sisak. U promišljanju napetosti između umreženog, institucionaliziranog, kolektivnog sjećanja i individualiziranog prisjećanja ocrtavamo načine i modele sjećanja koji se već vise od dva deseljeća razvijaju oko Parka skulptura Željezare Sisak. Radom će se pokušati propitati odnos prema umjetnosti iz vremena socijalizma i sjećanje na socijalizam u postsocijalističkom Sisku. U tom pokušaju željeli bismo dotaknuti neka od sljedećih pitanja. Kako individualne naracije postaju sjećanje i kako se sjećanje odnosi prema kulturnoj biografiji prostora? Kako se konstruira kolektivna reprezentacija prošlosti? Što i zašo zajednice pamte i “arhiviraju”, a što i kako zaboravljaju? Kako se stvaraju i rastvaraju mitovi o gradovima? Kako se sjećanje na socijalizam uklapa u tranzicijske ‘mitove o porijeklu’ u kontekstu Siska?

baština; socijalizam; Park Skulptura; Željezara Sisak; rememorijalizacija

nije evidentirano