hrvatski

Obitelj, imovina, nasljedna pravila i prakse: kontinuitet i promjene u selima bjelovarskoga kraja

Obitelji, imovina i imovinske prakse predmet su istraživanja različitih znanstvenih diciplina, a u ovom radu problematizirat će se njihov međuodnos. Naglasak je na fenomenima imovine, obitelji i imovinskih praksi odnosno na način na koji se oni kreiraju od strane pojedinaca kroz niz strateških odluka kojima se nastoji osigurati perpetuiranje obiteljske imovine i društvenog statusa unutar seoske zajednice. Spomenuti fenomeni prikazani su unutar specifičnog društveno povijesnog konteksta te se samim time ukazuje na djelovanje ekonomskih, političkih, društvenih prilika unutar istraživanog prostora. Vremenski istraživanje se odnosi na razdoblje kasnog od 19. do druge polovice 20. stoljeća, a glavno područje istraživanja obuhvaća ruralni prostor bjelovarskoga kraja. Uz pomoć arhivskih dokumenata i etnografske građe, i dostupne literature navedeni fenomeni prikazit će se u svojim promjenama kao i kontinuitetu. Jedno od ključnih pitanja rada je koliko različite prakse nasljeđivanja i imovinski odnosi uopće, ovise o djelovanju ekonomskih, demografskih, ekoloških, političkih i migracijskih čimbenika, te da li su te prakse i u kojoj mjeri bitne za razumijevanje obitelji i obiteljskih procesa. Cilj je prikazati kako se u praksi ostvarivao prijenos imovine nasuprot postojećim zakonima tj. na koji način se manifestiraju pojedine odluke pojedinca ili obitelji u trenutku kada se oni odlučuju prilagoditi zakonu i/ili običajnom pravu. Između ostalog ukazuje se na postojanje različitih funkcije i značenja imovine (društvena, ekonomska, simobolička i kulturna) te se fokusira na vrijednosti i prakse koje se tiču imovine i njenog prijenosa između generacija. Kao i njenog utjcaja na obiteljsku strukturu i obiteljske odnose koncem 19. stoljeća kada se zadružnim diobama mijenja struktura obitelji na istraživanom prostoru, ali njen utjecaj na druge oblike obitelji. Na prostoru bjelovarskih sela, analiza građe i izvora ukazala je na postojanje dva osnovna oblika imovine: materijalna i nematerijalna, odnosno pokretna i nepokretna kao i oblici njenog prijenosa: nasljeđivanje, darivanje i kupovina. Istraživanjem su između ostalog, zabilježena dva načina nasljeđivanja, uz određene varijacije: ravnopravno i neravnopravno nasljedno pravo. Prijenos imovine nasljeđivanjem dugotrajan je proces, koji završava smrću nositelja imovine (roditelji najčešće otac), a započinje ovisno o individualnim odlukama unutar obitelji: udajom/ ženidbom, smrću jednog ili oba roditelja i dr. Upravo različite strategije koje se razvijaju prilikom prijenosa imovine narednoj generaciji, kreiraju odnose između generacija: prije svega između roditelja i djece. Analiza i interpretacija izvora pokazala je da su struktura obitelji, njene transformacije kao i pitanje međugeneracijskih odnosa direktno povezani s određenim načinom prijenosa imovine.

obitelj ; zadružne obitelji ; Vojna krajina ; strategije ; imovina i nasljedne prakse

nije evidentirano