hrvatski

Svjetlosna postojanost četverobojnih i šesterobojnih HP Indigo otisaka

Kako bi reprodukcija imala vrhunsku kvalitetu uz standardna CMYK bojila otiskujemo i specijalna bojila, koja će povećati kvalitetu reprodukcije. Jedna od digitalnih tehnika tiska koja to može postići je elektrofotografija s tekućim tonerom. Specijalne boje koje se najčešće dodaju su narančasta i ljubičasta (IndiChrome tisak) jer je njihova reprodukcija najlošija iz CMYK bojila. Ovim radom pokazat ćemo kako ultraljubičasto elektromagnetsko zračenje utječe na postojanost otiska odnosno gamuta. Osmišljena je tako studija će se isti otisak stariti u vremenskim intervalima od 6, 12, 24, 48, 96, 160 i 244 sata. Nastale kolorne promjene detektirati će se kolorimetriskim mjerenjem. Na kvalitetu reprodukcije utječe i podloga. Zbog toga su korištene i dvije karakteristične tiskovne podloge:papir za umjetnički tisak Magno star Gloss i naravni (ofsetni) papir Maxio set. U kolorimetrijskim mjerenjima vidljivo je da će se u duljim vremenskim intervalima postepeno gubiti kolorna svojstva, tiskovna podloga utječe na kvalitetu reprodukcije tj. Papiri za ofsetni tisak brže će se degradirati. Za analizirane tonove one nisu jednake. Tako se najviše mijenja puni ton ljubičastog bojila (ΔE100%=21, 58) dok se najmanje mijenja puni ton cijan bojila (ΔE100%=1, 85). Rastrirani tonovi se slično ponašaju te najbolji rezultat od svih rastiranih tonova ima 80% RTV cijan (ΔE80%=2, 25), a najgori 80% RTV ljubičasta (ΔE80%=24, 30).

Šesterobojno otiskivanje; Elektorfotografija; Ubrzano starenje; Elektroink bojilo

nije evidentirano