hrvatski

Hamlet ; žensko čitanje

Glavno pitanje drame Hamlet oduvijek je bilo zbog čega junak ne djeluje, ako je upravo djelovanje, a ne odbijanje djelovanja ono što junaka čini junakom. Ovaj članak ukazuje na vezu između Hamletova oklijevanja da djeluje protiv strica- neprijatelja i napuštanja Ofelije, tj na uzajamnu ovisnost položaja subjekta i položaja objekta. Odbacujući Ofeliju Hamlet odbacuje svoj raniji status princa, svoj seksualni i politički identitet, svoje ranije mjesto u poretku nadajući se steći novi identitet, onaj kralja kojemu je par kraljica, a koji mu, po pravu nasljedovanja u patrijarhalnom sustavu pripada. No obzirom da je kraljica, kao objekt koji ima moć definirati subjekt, zauzeta, uzurpirana, Hamlet ostaje bez objekta, te se ne može ustrojiti kao subjekt, ne može izgraditi identitet, a to ga čini nemoćnim i protiv drugog objekta, njegova neprijatelja-ujaka. Bez seksualne i političke moći, bez arhetipskog (žena) i periodičkog (neprijatelj) objekta, bez mjesta u poretku umire posredno osuđujući Ofeliju na samoubojstvo, jer bez subjekta koji bi je odredio kao objekt ni ona ne može opstati u diskursu.

strukture moći; status; subjektnost; objektnost

nije evidentirano