hrvatski

Semantičke uloge u gramatikama engleskog jezika

Unutarrečenična morfosintaksa može se u potpunosti razumjeti s obzirom na semantičke (i pragmatičke) funkcije članova rečenice pa je važna zadaća lingvističkog istraživanja opisati sintaktičko-semantičke odnose u rečenici. U ovom radu kritički se razmatra opis semantičkih uloga subjekta i objekta u dvjema gramatikama engleskog jezika s ciljem utvrđivanja odnosa između semantičkih i sintaktičkih funkcija članova rečenice. Iznose se relevantne postavke različitih teorija poput padežne gramatike u kojoj je ukazano na činjenicu da se subjekt i objekt ne mogu poistovjetiti sa semantičkim ulogama, gramatike uloga i referenci, u kojoj su temeljni pojmovi dvije semantičke makrouloge, činitelj i trpitelj, koje odgovaraju dvama primarnim argumentima u prototipnom tranzitivnom odnosu, te kognitivne gramatike, koja donosi konceptualnu karakterizaciju temeljnih gramatičkih funkcija. Ovaj rad istražuje njihov utjecaj na gramatike engleskog jezika, a rezultati pružaju novi uvid u odnose predikata prema nominalnim konstituentima u rečenici što doprinosi boljem razumijevanju semantike subjekta i objekta. U gramatici A Comprehensive Grammar of the English Language zamjećujemo utjecaj padežne gramatike, budući da se sintaktičke funkcije članova rečenice određuju na temelju hijerarhijskog poretka semantičkih uloga. The Cambridge Grammar of the English Language s jedne je strane pod utjecajem tradicionalne gramatike, a s druge strane prihvaća postavke gramatike uloga i referenci, budući da u povezivanju argumenata sa subjektom i objektom dolazi do uopćavanja semantičkih uloga agensa i pacijensa. Također smo došli do zaključka da se u određivanju subjekta i objekta pridaje važnost kognitivnim čimbenicima poput predočavanja i percepcije, u čemu zamjećujemo utjecaj kognitivne gramatike.

semantičke uloge ; subjekt i objekt ; padežna gramatika ; gramatika uloga i referenci ; kognitivna gramatika

nije evidentirano