hrvatski

Zašto svaki doktor treba znati o bifosfonatima

Bifosfonati se već tri desetljeća kao poznata skupina lijekova u kliničkoj uporabi koriste za liječenje stanja povezanih s malignim bolestima. To su maligna hiperkalcijemija i koštane metastaze povezane s karcinomima, kao što su karcinom dojke u žena, karcinom prostate, karcinom pluća i litičke lezije kod multiplih mijeloma. Oralni bifosfonati odobreni su za liječenje osteoporoze i osteopenije. Također se koriste kod Pagetove bolesti i osteogenesis imperfekta u djetinjstvu. Unatoč brojnim nuspojavama, prema posljednjim istraživanjima ta skupina lijekova sve više obećava u smislu proširenja terapijskih indikacija. Njihova učinkovitost je ispitana i u liječenju pacijenata koji boluju od fibrozne displazije, u području maksilofacijalne i oralne kirurgije mogu se upotrijebiti prilikom distrakcijske osteogeneze, transplantacije kosti, dentalne implantologije, tj. tamo gdje je potrebito stvaranje i očuvanje novostvorene kosti. Činjenica je da se uvidom u stručnu i znanstvenu literaturu unatrag nekoliko godina sve više spominje osteonekroza čeljusti u pacijenata koji su pod terapijom bifosfonatima (BRON-Bisphosphonate-related osteonecrosis of the jaw), osobito nakon ekstrakcije zuba, a o tome se kod nas relativno malo piše i zna. Prvi je puta spomenuta u British Medical Journal 1899. godine, kao promjena na čeljusnim kostima oboljelih radnika u rudnicima fosfora u Velikoj Britaniji. Godine 2003. oralni i maksilofacijalni kirurzi u svijetu su prepoznali i prvi put izvijestili o slučajevima nezarastajućih otvorenih koštanih lezija u maksilofacijalnoj regiji u pacijenata liječenih parenteralnim preparatima bifosfonata. Prema literturi, incidencija osteonekroze čeljusti izazvane bifosfonatima (BRON-a) kreće se od 0, 8%-12%. Rizik za razvoj komplikacija u obliku nastanka avaskularne nekroze sluznice, osteonekroze, osteomijelitisa ili osteoradionekroze je veći kod potentnijih bifosfonata koji se ordiniraju parenteralno, kao što je Aredia (pamidronat – dinatrij) i Zometa (zoledronat), a manji kod peroralnih preparata kao što su Pleostat (etidronat – dinatrij), Fosamax (alendronat – natrij), Actonel (risedronate) i Bonefos (klodronat – dinatrij). Budući da spomenute promjene na čeljusti najčešće počinju kao parodontna bolest ili ulkus koji ne cijeli, za stomatologa praktičara najvažniju ulogu ima prevencija u smislu ranog prepoznavanja i održavanja oralnoga zdravlja minimalno invazivnim postupcima u bolesnika koji su pod terapijom bifosfonatima.

bisfosfonati; čeljust; nekroza; BRONJ; BIONJ

nije evidentirano

engleski

Why every doctor should know about bisphosphonates

Bifosfonati se već tri desetljeća kao poznata skupina lijekova u kliničkoj uporabi koriste za liječenje stanja povezanih s malignim bolestima. To su maligna hiperkalcijemija i koštane metastaze povezane s karcinomima, kao što su karcinom dojke u žena, karcinom prostate, karcinom pluća i litičke lezije kod multiplih mijeloma. Oralni bifosfonati odobreni su za liječenje osteoporoze i osteopenije. Također se koriste kod Pagetove bolesti i osteogenesis imperfekta u djetinjstvu. Unatoč brojnim nuspojavama, prema posljednjim istraživanjima ta skupina lijekova sve više obećava u smislu proširenja terapijskih indikacija. Njihova učinkovitost je ispitana i u liječenju pacijenata koji boluju od fibrozne displazije, u području maksilofacijalne i oralne kirurgije mogu se upotrijebiti prilikom distrakcijske osteogeneze, transplantacije kosti, dentalne implantologije, tj. tamo gdje je potrebito stvaranje i očuvanje novostvorene kosti. Činjenica je da se uvidom u stručnu i znanstvenu literaturu unatrag nekoliko godina sve više spominje osteonekroza čeljusti u pacijenata koji su pod terapijom bifosfonatima (BRON-Bisphosphonate-related osteonecrosis of the jaw), osobito nakon ekstrakcije zuba, a o tome se kod nas relativno malo piše i zna. Prvi je puta spomenuta u British Medical Journal 1899. godine, kao promjena na čeljusnim kostima oboljelih radnika u rudnicima fosfora u Velikoj Britaniji. Godine 2003. oralni i maksilofacijalni kirurzi u svijetu su prepoznali i prvi put izvijestili o slučajevima nezarastajućih otvorenih koštanih lezija u maksilofacijalnoj regiji u pacijenata liječenih parenteralnim preparatima bifosfonata. Prema literturi, incidencija osteonekroze čeljusti izazvane bifosfonatima (BRON-a) kreće se od 0, 8%-12%. Rizik za razvoj komplikacija u obliku nastanka avaskularne nekroze sluznice, osteonekroze, osteomijelitisa ili osteoradionekroze je veći kod potentnijih bifosfonata koji se ordiniraju parenteralno, kao što je Aredia (pamidronat – dinatrij) i Zometa (zoledronat), a manji kod peroralnih preparata kao što su Pleostat (etidronat – dinatrij), Fosamax (alendronat – natrij), Actonel (risedronate) i Bonefos (klodronat – dinatrij). Budući da spomenute promjene na čeljusti najčešće počinju kao parodontna bolest ili ulkus koji ne cijeli, za stomatologa praktičara najvažniju ulogu ima prevencija u smislu ranog prepoznavanja i održavanja oralnoga zdravlja minimalno invazivnim postupcima u bolesnika koji su pod terapijom bifosfonatima.

bisphosphonates; jaw; necrosis; BRONJ; BIONJ

nije evidentirano