hrvatski

Andrićevo duhovno putovanje europskim prostorom

Rad obuhvaća dvije velike cjeline naslovljene: Andrićeve legende o Goyi između zemljopisno-povijesnog i duhovnog toponima i Poetski okvir u čudesnom svijetu priče Ive Andrića i Nikole Šopa. Poveznica unutar cjelina čini jednostavni oblik legende ukomponiran u priču kojom Ivo Andrić započinje pripovijedanje. Prvi dio rada odnosi se na usporedbu Krleže i Andrića u odnosu na Goyu. Dok je Krleža u Goyi vidio samo ono groteskno, Andrić je svoju sliku očaja stvarao iza lirske kantilene. Drugi dio rada odnosi se na iscrpnu usporedbu Šopa i Andrića u opisu neostvarene ljubavi prema ženi i putovanjima kroz duhovne krajolike. Analizom Šopovih (Ogledalo mrtve gospođe i 0h) i Andrićevih priča (Žena od slonove kosti i Bajron u Sintri) dolazi se do spoznaje o ženi kao tematskom motivu i glavnoj preokupaciji – nedostižnom snu – utopijskoj slici putovanja koja se snatri u bajkovitom prostoru – koji s buđenjem nestaje. Kao takva Andrićeva i Šopova žena preklapa se s osnovnom mišlju njihove vlastite poetike. Kroz pripovijedanje o ženi Andrić i Šop slijede svjetonazor sv. Franje Asiškog koji je upozorio na svečanu pomirbu dvaju svjetova: Stvoritelja i Stvaratelja – Umjetnika. Rad doprinosi boljem razumijevanju Andrićeve poetike u kojoj kao priča u priči i opće mjesto pripovijedanja putuje duhovnim prostorom.

legenda; Andrić; Goya; Šop

nije evidentirano