hrvatski

Školsko postignuće mlađih adolescenata: važnost uloge osobnih i obiteljskih čimbenika

Školski uspjeh određuje mogućnost daljnjeg školovanja i ima važnu ulogu u kvaliteti budućeg života pojedinca. Na školski uspjeh adolescenata, pored osobnih, utječu i mnogobrojni činitelji iz njihove okoline, kao što su obitelj, škola i vršnjaci. U ovom radu ispituje se doprinos učeničkih osobina - temperamenta, zatim sposobnosti regulacije i kontrole emocija te problema u prilagodbi u objašnjenju školske uspješnosti. Pored navedenih osobnih karakteristika djeteta, ispituje se i uloga roditeljskog ponašanja majki i očeva kao jednog od najvažnijih činitelja dječjeg funkcioniranja u razinama školskog postignuća. Specifičan cilj ovog istraživanja je bio utvrditi zaseban doprinos dimenzija temperamenta djeteta (samokontrola, pozitivna i negativna afektivnost), emocionalne regulacije i kontrole, problema u prilagodbi (internaliziranih i eksternaliziranih problema) te dječje percepcije roditeljskog ponašanja majki i očeva (emocionalnost, prihvaćanje i odbacivanje) u objašnjenju školskog uspjeha mlađih adolescenata. Istraživanjem je obuhvaćeno 553 djece (275 učenica i 278 učenika) prosječne dobi 13 godina. S obzirom da su utvrđene spolne razlike u školskom uspjehu, rezultati su analizirani zasebno za dječake i djevojčice. Provedbom hijerarhijske regresijske analize na uzorku dječaka utvrđeno je da temperament, emocionalna regulacija i kontrola te problemi u prilagodbi ostvaruju značajne samostalne doprinose objašnjenju varijabiliteta školskog uspjeha dječaka. Bolji školski uspjeh postižu dječaci koji su podložniji ljutnji, manje bojažljivi, efikasnije reguliraju vlastite emocije te percipiraju da ih majke prihvaćaju više, a očevi manje. Na poduzorku djevojčica jedino je emocionalna regulacija i kontrola imala značajan i pozitivan doprinos objašnjenju školskog uspjeha, djevojčice koje uspješnije reguliraju vlastite emocije su uspješnije u školi.

školsko postignuće; rana adolescencija

nije evidentirano