engleski

The Intertextuality of "Šegrt Hlapića"

U radu se analizira dječji roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić s obzirom na načine njegove intertekstualnosti, tj. uspostavljanja dijaloškoga odnosa s drugim tekstovima. Razmatraju se implikacije uočenih pojava književnoga posuđivanja za razumijevanje pojedinih aspekata toga djela. John Stephens (1992) drži da je dječja književnost osobito snažno obilježena intertekstualnošću jer svoj diskurs u velikoj mjeri gradi posvajanjem drugih tipova diskursa, karakterističnih upravo za dječju književnost. U analizi se primjenjuje metodološki obrazac primjeren djelima dječje književnosti, po kojemu se razlikuju tri glavne vrste interteksta: doslovno preuzimanje, oponašanje i žanrovska podudarnost (Wilkie-Stibbs, 2004). Zaključuje se da se u Hlapiću mogu naći primjeri za sve tri vrste preuzimanja, da je to dječji roman izrazite intertekstualnosti i da ga njegova intertekstualnost dodatno određuje kao reprezentativno djelo dječje književnosti.

Čudnovate zgode šegrta Hlapića; intertextuality; children’s literature; children’s novel; Croatian children’s literature

nije evidentirano