hrvatski

Geografija turizma - regionalni pregled

Sveučilišni udžbenik „Geografija turizma – regionalni pregled“ strukturiran je u četiri poglavlja, od kojih prva tri čine svojevrsni uvodni dio. Četvrto, daleko najopsežnije, istražuje suvremenu strukturu i procese u svjetskim turističkim regijama i čini temeljni dio udžbenika. U prvom poglavlju, Pojam regije i regionalizacije, sažeto se, ali i kritički propituju tradicionalni i novi pristupe u definiranju i razumijevanju jednog od najvažnijih geografskih koncepata – regije. Kroz pregled relevantnih referenci domaćih i inozemnih stručnjaka, postupno se oblikuje pojam turističke regije, koji čini osnovni teorijsko-metodološki okvir udžbenika. Upravo se definiranjem turističke regije sintetičkim pristupom u kojem se susreću prirodna osnova prostora sa socioekonomskim procesima, pronalazi specifičnost i vrijednost kompleksnog geografskog pristupa korištenog dalje u udžbeniku. Ističe se kako geografski shvaćena turistička regija nije samo statistička tvorevina za usporedbu financijskih pokazatelja ili pak područje na karti bogato atrakcijama, već dinamičan identitetski odraz dugotrajnog ljudskog djelovanja u turistički valoriziranom prostoru. Određuju se i ostali važni termini poput turističkog mjesta i turističke destinacije te njihovi međuodnosi koji se aktualiziraju i kritički analiziraju na primjeru sustava turističkih zajednica u Hrvatskoj. Drugo poglavlje zorno ocrtava proces Turističko-geografske regionalizacije svijeta. U njemu se navode i obrazlažu kriteriji na temelju kojih je izdvojeno osam velikih turističkih regija svijeta (većina od njih ima i subregije). Izdvojene turističke regije razlikuju se od onih koje definira Svjetska turistička organizacija (World Tourism Organization – UNWTO), UN-ova agencija specijalizirana za turizam. Iako uobičajena, UNWTO-ova podjela turističkih regija predmet je znanstvenih istraživanja koja nastoje upozoriti na neke od nelogičnosti. Treće poglavlje, Međunarodni turizam u svijetu, posvećeno je objašnjavanju nekolicine prostorno relevantnih procesa koji obilježavaju suvremeni turizam: nejednolik razvoj, decentralizacija i disperzija. Argumentirani su odgovarajućim i ažuriranim statističkim pokazateljima: međunarodnim turističkim dolascima, prihodima od međunarodnog turizma te rashodima od međunarodnog turizma koji su adekvatno tablično i grafički prikazani. Ističu se najvažniji prostorni odnosi na globalnom turističkom tržištu: dominacija ali istovremeno i smanjenje relativnog značenja Europe, snažan uspon regije Pacifička Azija i napredak Orijenta, uvjetovan blizinom velikog emitivnog europskog tržišta. Uzročno-posljedičnim vezama ukratko se objašnjavaju i ostali trendovi turističkog razvoja u drugim dijelovima svijeta. Turističke regije svijeta je četvrto, temeljno poglavlje udžbenika. Tekst je podijeljen u osam potpoglavlja, po jedno za svaku od izdvojenih turističkih regija svijeta: Angloameriku, Latinsku Ameriku, Australiju s Oceanijom, Afriku južno od Sahare, Orijent, Indijski potkontinent, Pacifičku Aziju te Europu. Obrada svake pojedine regije strukturirana u nekoliko u tekstu vrlo dobro usklađenih i povezanih podcjelina. Prvi dio obuhvaća kratko upoznavanje čitatelja s osnovnim geografskim obilježjima regije od posebnog značaja za turistički razvoj (pretežito demografska, gospodarska i prometna obilježja). Nastavlja se osvrtom na temeljne karakteristike turističkog značenja regije na svjetskom tržištu, s posebnim naglaskom na analizu emitivne i receptivne uloge te komunikacijskih i posredničkih faktora razvoja turizma. Treći dio je uglavnom najopsežniji i sadrži analizu turističke atrakcijske osnove odnosno prirodno-geografskih i društveno-geografskih faktora. U okviru prirodne osnove sustavno se analiziraju klimatski, hidrogeografski, geomorfološki i biogeografski čimbenici razvoja turizma. U ovisnosti od analizirane regije u okviru društveno-geografskih čimbenika obrazloženi su oni najvažniji za turistički razvoj. Obradu svake pojedine turističke regije zaključuje kraći osvrt na povijesni razvoj turizma u njoj. Svaka regija, odnosno podregija detaljnije je analizirana izdvajanjem turistički najvažnijih zemalja s gledišta međunarodnoga turizma odnosno onih koje duži niz godina u kontinuitetu bilježe znatniji turistički promet. Sustavni princip primijenjen u regionalnom pristupu nastavlja se i ovdje pa nakon prepoznavanja osnovnih specifičnih geografskih obilježja društvenog i gospodarskog razvoja slijede temeljna obilježja turističkog značenja države na svjetskom turističkom tržištu. Pozornost je posvećena i značajkama turističke infrastrukture, posebno receptivnih kapaciteta. Za razliku od općenitije analize na razini svjetskih regija, pregled po državama sadrži i detaljan prikaz najvažnijih vrsta i oblika turizma, turističku regionalizaciju većih država te njenu analizu s aspekta turističkog prometa. U okviru država navode se obilježja i značaj ključnih turističkih destinacija i mjesta, primjerice gradova, objekata zaštićene prirodne i kulturne baštine, plaža i sl. Udžbenik završava poglavljem o Hrvatskoj, koje iako slijedi sličan metodološki pristup, ipak karakterizira dublja i potpunija analiza.

turizam; geografija; turistička geografija; turistička regija; turistička destinacija; regija; regionalnizacija; regionalna geografija

nije evidentirano