hrvatski

Balansiranje vjetroagregata na direktan pogon

Mirniji rad vjetroagregata, smanjeno opterećenje i produljivanje njegovog životnog vijeka osim samim upravljanjem, može se postići i njegovim balansiranjem, kako u tvornici samog generatora i rotora bez lopatica, tako i kompletnog rotora na lokaciji vjetroparka prilikom puštanja u pogon vjetroagregata. Za sada ne postoje standardi za balansiranje vjetroagregata na direktan pogon, stoga je bilo prisutno puno nepoznanica kako to kvalitetno odraditi. Korišteni su dostupni standardi za balansiranje vjetroagregata sa multiplikatorom i rotacijske strojeve koji su prilagođeni na naš slućaj vjetroagregata sa direktnim pogonom. Izvedba direktnog pogona je specifična ; stator generatora povezan je sa rotorom preko osovinskog rukavca i kotrljajučih ležaja na glavčinu. Osovinski rukavac je konzolno vezan na stator generatora preko prirubnog spoja sa zračnošču. Rotor generatora je vezan na glavčinu preko prirubnog spoja sa zračnošču. Osim toga prisutne su male brzine vrtnje rotora vjetroagregata. Kod ostalih generatora spojevi su uglavnom prisni, ležajevi su klizni i broj okretaja premašuje nekoliko desetina puta broj okretaja vjetroagregata. Iz navedenog razloga, postojeći standardi su prošireni na balansiranje u slućaju kada je vjetroagregat pod teretom, odnosno kad proizvodi električnu struju, čime je plan balansiranja proširen. Taj dio je nepoznanica i dodatak je kod balansiranja vjetroagregata na direktan pogon. Prije početka balansiranja poznavajući mase svih dijelova vjetroagregata, posebice lopatica koje nije bilo moguće uključiti u balansiranje u tvornici, izračunate su potrebne mase utega te određen njihov položaj na rotoru vjetroagregatu. Prethodno je u mjernom laboratoriju proveden i pokus sa diskom kako bi se verificirala ispitivanja pri malom broju okretaja vjetroagregata. Postupak balansiranja provodio se prvotno sa inicijalnom vrtnjom – postojećim stanjem bez opterećenja (samo mehanička vrtnja) varirajući broj okretaja vjetroagregata. Nakon toga je slijedila probna vrtnja sa utezima koji su postavljeni na izračunatoj poziciji. Slijedeći korak bio je proračun neuravnoteženosti rotora vjetroagregata pomoću softvera za balansiranje. Ovisno o dobivenim rezultatima, dodaje se, oduzima ili zadržava postojeća masa utega na istoj ili nekoj drugoj poziciji. Ako je potrebno slijedi nova kontrolna vrtnja s korekcijskom masom. Kada je mehanički agregat izbalansiran, ulazi se u kontrolnu vrtnju s uključenom uzbudom (u proizvodnju).

neuravnoteženost; balansiranje; vibracije; vjetroagregat

nije evidentirano