hrvatski

PRIMJENA FIZIKALNO-KEMIJSKIH ANALIZA U OPTIMIZACIJI BROJA UZORAKA KOSTIJU ZA DNA ANALIZU

Cilj ovoga rada bio je provjeriti iskoristivost i mogućnosti koje nude fizikalno-kemijske analize, kao predstavnici „klasičnih“ metoda, u procesu formiranja parova fragmenata lijevih i desnih natkoljeničnih kostiju koje pripadaju koštanim ostacima ekshumiranim u rujnu 2009. godine u masovnim grobnicama na otoku Daksa u blizini Dubrovnika. Pri tomu su za provjeru uspješnosti fizikalno-kemijskih analiza iskorišteni rezultati prethodno obavljene DNA-analize tih istih koštanih fragmenata kao nezaobilazna potvrda/opovrgnuće rezultata formiranja parova uporabljenim fizikalno-kemijskim analizama. Na temelju rezultata DNA-analize uspješno je formirano 36 parova natkoljeničnih kostiju. Fizikalno-kemijskim analizama formirano je 29 parova pri čemu je uspješnost formiranja parova na temelju rezultata fizikalno-kemijskih analiza iznosila 75, 86%. Najveći udio parova čiji se fragmenti međusobno podudaraju u izmjerenim vrijednostima zabilježen je kod određivanja parametra dužine natkoljenične kosti (25, 9%) i parametra promjera glave natkoljenične kosti (51, 7%).

identifikacija; skeletni ostaci; DNA-analiza; fizikalno-kemijske analize; natkoljenična kost

nije evidentirano