hrvatski

Farmakogenetika i alkoholizam

Vezu između genetske predispozicije pojedinca i njegove sposobnosti da metabolizira neki lijek ili neki strani spoj proučava novija grana farmakoloških znanosti nazvana farmakogenetika. Razlike u sposobnosti metaboliziranja i bioaktivaciji lijeka mogu dovesti do teške toksičnosti ili neuspjeha terapije uslijed promjene odnosa između doze i koncentracije farmakološki aktivnog lijeka u krvi a rezultat su polimorfizma gena i/ili enzima uključenih u metabolizam lijeka. Najvažniji oksidativni enzimski sustav uključen u metabolizam lijekova je enzimska superporodica citokroma P450 (CYP) u kojoj najveći udio pripada skupini enzima porodica 3A, 1A, 2C, i 2E. Izoenzim CYP2E1 porodice 2E predstavlja glavni alternativni sustav kojim se uz mnoge lijekove metabolizira i alkohol. CYP2E1 kodira gen smješten na 10. kromosomu. Do sada su identificirana dva alela ovoga gena, alel 2E1*C i 2E1*c2. Mutantni alel c2 kojem nedostaje restrikcijsko mjesto RsaI povezan je s većom translacijskom aktivnosti, razinom proteina i enzimskom aktivnosti te rezultira pojačanim metabolizmom supstrata CYP2E1. Pokazalo se da alkohol djeluje na CYP2E1 kao induktor, kao supstrat koji se oksidira i kao inhibitor oksidacije drugih supstrata – lijekova. Stoga dugoročna intoksikacija visokim koncentracijama alkohola, inducira CYP2E1 do te mjere da pojačano metabolizira alkohol ali i lijekove, pa su u alkoholičara nerijetko potrebite mega doze određenog lijeka, dok u nekim slučajevima istovremeno uzimanje lijekova i alkohola može uzrokovati smrt. Iste posljedice mogu nastati uslijed genetskih mutacija enzima glavnog i/ili alternativnog metaboličkog puta alkohola. Metode molekularne biokemije razvijene u kliničkim laboratorijima omogućuju otkrivanje alelskih mutacija te prepoznavanje homozigotnih ili heterozigotnih nosioca mutantnih gena. Prednost molekularne dijagnostike na području farmakogenetike je upravo činjenica da rezultati farmakogenetske analize osiguravaju podatak o genotipskim/fenotipskim osobinama ispitanika glede njegove sposobnosti metaboliziranja lijeka prije samog početka terapije. Poznavanje polimorfizma enzima glavnog i alternativnog metaboličkog puta alkohola omogućuje da se načini odabir istovrsnog lijeka koji se metabolizira drugim enzimom te tako spriječe neželjene reakcije ili terapijske pogreške uslijed premale ili prevelike doze lijeka u alkoholičara.

farmakogenetika; CYP2E1; alkoholizam

nije evidentirano