hrvatski

Definiranje proaktivnog sustava nadzora rizika u zrakoplovnim tvrtkama

Doktorska disertacija pristupnika mr. sc. Ivana Sikore pod naslovom „Definiranje proaktivnog sustava nadzora rizika u zrakoplovnim tvrtkama“ obuhvaća 222 stranice u okviru kojih se nalaze 25 tablica te 58 slika, uključujući grafičke prikaze i zemljovide. Sa prilozima disertacija obuhvaća 245 stranica, te 35 tablica i 65 slika. Tekst disertacije popraćen je sa 681 pozivnih bilješki. Navedeno je 163 bibliografskih izvora. Uvodni dio disertacije sadrži elaboraciju problema, svrhe i ciljeva istraživanja sa pregledom dosadašnjih istraživanja, specifikaciju primijenjenih znanstvenih metoda i te strukturalni opis disertacije. U uvodnom dijelu postavljene su temeljna znanstvena hipoteza i pomoćne hipoteze. Analiziraju se dosadašnja istraživanja modeliranja sigurnosti i rizika, te daje osvrt na konvencionalni pristup prevenciji i uzroke njegove neučinkovitosti. Prikazuju se očekivani rezultati i primjena provedenih istraživanja. Drugi dio disertacije pod naslovom Tehničko-tehnološki aspekt zračnog prometa s posebnim osvrtom na zrakoplovne tvrtke analizira tehničko-tehnološke aspekte zračnog prometa i donosi poseban osvrt na njihovo značenje unutar zrakoplovne tvrtke. Teorijski i općenito razmatra se pojam sustava, te posebno pojam prometnog sustava i podsustava zračnog prometa. On se razlaže na horizontalne i vertikalne razine. Analizom horizontalnih elementa sustava zračnog prometa opisuje se njihovo međudjelovanje, a analizom vertikalnih elemenata determinira tehnička i tehnološka razina sustava zračnog prometa. Prikazuju se tehnički i tehnološki aspekti organizacije i djelovanja zrakoplovnih tvrtki u svjetskom sustavu zračnog prometa. Treći dio disertacije pod naslovom Teorijske pretpostavke definiranju proaktivnog sustava za nadzor rizika teoretizira sigurnosnu problematiku u zračnom prometu, te razrađuje temeljne pojmove, koje stavlja u kontekst pojma sustava općenito, a zatim u odnosu na sustav civilne zračnog prometa. Analizira se pojam rizik i razlozi zbog kojih se u sustavu zračnog prometa predlaže model proaktivnog načina nadzora rizika. Prikazom važeće međunarodne regulative istraživanja ugrožavanja sigurnosti zrakoplova, treći dio analizira pravnu osnovu i praktična rješenja uspostave upravljanja sigurnošću. Analizom tabelarno i grafički prikazanih statističkih pokazatelja pojava ugrožavanja sigurnosti zrakoplova, pozornost se usmjerava na uzročnost ugrožavanja sigurnosti u segmentu djelatnosti prijevoza putnika, tereta i pošte. U ovom poglavlju prikazana je recentna normativa i praksa upravljanja sigurnošću u operativi zračnog prometa prema Priručniku za upravljanje sigurnošću SMM (Safety Management Manual) u izdanju ICAO-a. Nakon detaljne obrade pojma rizik s jezičnog polazišta, prikazani su elementi od kojih se rizik sastoji odnosno na koji način se može raščlaniti. Četvrti dio disertacije pod naslovom Elementi proaktivnog sustava u zrakoplovnoj tvrtki analizira elemente proaktivnog sustava i elaborira pretpostavke za njegovu primjenu. U okolnostima globalno propisane primjene sustava upravljanja sigurnošću, objektivno se sagledava važnost njegovih elemenata uz dodatne elemente iz područja izučavanja ljudskih čimbenika (human factors). Sagledavaju se temelji definiranja proaktivnog djelovanja u zrakoplovnoj tvrtki i njezinom okruženju, te odgovarajuća metodologija smanjenja rizika na pojedinim razinama sustava. Pregledom pravnih i organizacijskih elemenata opisan je formalni okvir na nacionalnoj i korporativnoj razini u sklopu kojega se smješta proaktivni sustav. Analizom podzakonskih dokumenata – Nacionalnog programa sigurnosti i Sigurnosne direktive za implementaciji SMS-a, prikazana je osnova za njihovu primjenu i razvoj u Hrvatskoj. U sklopu četvrtog dijela analizirani su elementi tehnološke i tehničke razine koji su kao dio sustava zračnog prometa potrebni za asignaciju značajki rizika i određivanje mogućih sigurnosnih utjecaja. U petom dijelu disertacije pod naslovom Pojam rizika u modelu ”MARS”, povezuju se elementi rizika sa karakteristikama zrakoplovnih tvrtki. U ovom dijelu razvijen je model „MARS“. Slijedom uočene analogije sa prirodnim biomehaničkim sustavom, model je uobličen metodom višekriterijskog odlučivanja. Model predstavlja metodološki predložak za optimiranje proaktivnog pristupa nadzora rizika sustava u djelovanju. On dopušta nadgradnju, relativno jednostavnog i danas uobičajenog, postupka upravljanja rizicima sigurnosti, definiranog u sklopu SMM-a. Kvalitativnom analizom utjecaja pojedinih elemenata modela na kretanje razine rizika, predlaže se analitički model kojim zrakoplovna tvrtka, ili drugi usporedivi sustav, mogu procijeniti razinu rizika sigurnosnih slučajeva iz svojeg poslovanja. Namjena modela je povezivanje razine rizika s pojavom izvanrednih i neočekivanih događaja, sa svrhom procjene stanja sigurnosti i pomoći pri odlučivanju o djelovanju tvrtke s ciljem unaprjeđenja sigurnosti. Djelovanje modela na procjeni rizika sustava zrakoplovne tvrtke prikazano je razmatranjem realnog sigurnosnog slučaja na osnovu prikupljenih i analiziranih operativnih podataka i provedenog anketnog istraživanja. Šesti dio disertacije pod naslovom Prometno-tehnološke značajke sustava zračnog prometa RH s posebnim naglaskom na sustav nadzora rizika, vrlo sažeto opisuje sustav zračnog prometa u Hrvatskoj u segmentima prijevozničke i aerodromske operative te operative kontrole zračne plovidbe. Grafički i tabelarno su prikazani i analizirani prometni učinci, odnosno prometno-tehnološke značajke u svakom od dijelova horizontalne strukture sustava zračnog prometa. U ovom dijelu rada predstavljeni su pravni okviri implementacije SMS-a te razina uspostave SMS-a u pojedinim djelatnostima u okviru nacionalnog sustava civilnog zrakoplovstva. Recentno donesena nacionalna regulativa implementacije sustava upravljanja sigurnošću i relativno kratki vremenski odmak od propisanog faznog uvođenja SMS-a u zrakoplovne organizacije Hrvatske te njihov ograničen broj, usmjerile su istraživanja na uzorak primjene SMS-a u odabranim područjima svjetskog sustava civilnog zrakoplovstva. U sedmom dijelu disertacije pod naslovom Prijedlog prihvatljivog modela primjene proaktivnog sustava nadzora rizika, načelno su opisani kritični elementi u ICAO-ovom programu sigurnosnog nadzora USOAP (Universal Safety Oversight Audit Programme), koji su glavni sigurnosni indikatori statusa zračnog prometa na globalnoj razini. S ciljem uspostave (proaktivnog) sustava sigurnosnog upravljanja u zračnom prometu, u ovom dijelu disertacije sugeriraju se na teorijskoj razini promjene u pravnom i organizacijskom, tehnološkom i tehničkom smislu. Osmi dio disertacije pod naslovom Istraživanje rezultata primjene SMS-a u razvijenom i nerazvijenom dijelu svijeta prema podacima međunarodnih vladinih organizacija, obuhvaća komparativnu analizu utjecaja primjene proaktivnog sustava na razinu sigurnosti u dva dijela globalnog sustava civilnog zrakoplovstva, na osnovu podataka iz uobičajenog ICAO nadzora i podataka o statistici nesreća zrakoplova u operativi zrakoplovnih tvrtki iz promatranih područja. Analiza podataka referentne operative ukazuje na razliku razine primjene SMS-a u promatranim područjima. Usvajanjem standardiziranog ICAO pristupa o procjeni razine sigurnosti, područje sa očekivanom višom razinom primjene SMS-a, uzima se kao kontrolna grupa, odnosno kako bi sustav trebao funkcionirati nakon promjena odnosno sustavne primjene proaktivnog nadzora rizika. Matematičko-statističkom analizom prikupljenih podataka sintetizira se ocjena o zavisnosti razine primjene SMS-a i stope zrakoplovnih nesreća. Rezultati analize i statističkog testa prikupljenih podataka o primjeni SMS-a u odabranim ICAO područjima nedvojbeno ukazuju na koristi uvođenja proaktivnog sustava upravljanja sigurnošću. Na ovaj način usporedio se doprinos proaktivnog u odnosu na postojeće modele nadzora rizika u sustavu zračnog prometa. U devetom zaključnom dijelu disertacije rekapitulirane su ključne spoznaje koje podržavaju uspostavu proaktivnog pristupa, uključujući nadzor rizika u sklopu sustava upravljanja sigurnošću u zrakoplovnoj operativi. Prezentirani su glavni nalazi istraživanja i potvrda postavljene hipoteze i pomoćnih hipoteza. Završni dio disertacije donosi prijedloge mogućih daljnjih istraživanja kao i eventualnu primjenu rezultata istraživanja u disertaciji. Istraživanja u disertaciji tematski obogaćuju područje Tehničke znanosti, znanstveno polje Tehnologija prometa i transport i predstavljaju znanstveni doprinos u tematskim sadržajima: • Optimizacije postojećeg sustava upravljanja sigurnošću u zračnom prometu, • Modeliranja sustava nadzora rizika u zrakoplovnoj operativi, • Primjene kvantitativnih metoda i programskih alata u obradi statističkih podataka na konkretnim uzorcima sigurnosnih indikacija. Obrađena tematika disertacije ima diseminativnu dimenziju i vrijedna je znanstveno-teorijska podloga u aktualnim uvjetima prometnog rasta. Aplikativna je dimenzija rezultata istraživanja, kako u znanstveno-nastavnom smislu, tako i u kontekstu daljnjeg razvoja alata za upravljanje sigurnošću u zračnom prometu.

zračni promet; sigurnost; rizik; model; sustav upravljanja sigurnošću; ljudski faktor

nije evidentirano