hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – Hrvatski heraldičari (3): Emilij Laszowski (1868. – 1949.)

Leksikon hrvatske heraldike (LHH) – nova rubrika u GiZ-u Leksikon hrvatske heraldike (LHH) zamišljen je kao kolektivno leksikografsko djelo (više autora) u kojem bi bile obrađene 3 velike cjeline: 1) hrvatski heraldičari, 2) heraldička vrela: zbornici i grbovnice, 3) heraldička terminologija. Nakana je prve serije članaka Hrvatski heraldičari u svakom broju GiZ-a prikazati po jednog značajnog hrvatskog heraldičara tako da se obradi njegov životni i profesionalni put te donese popis heraldičkih radova. Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (3): Emilij Laszowski (1868. – 1949.) Tomislav Galović Emilij Laszowski [č. Lašovski] (također i kao Emil Laszowski, Emil Filip Laszowski, Emilij Laszowski Szeliga) rođen je 1. travnja 1868. godine u Brlogu na Kupi u obitelj koja je po očevoj strani bila podrijetlom iz Poljske. Djed Filip Šufflay komunicirao je s mladim Emilijem na latinskom jeziku, što je bez sumnje u mnogo čemu već moglo predodrediti njegove interese k povijesti i arhivskim izvorima. Od 1883. Laszowski živi u Zagrebu gdje završava gimnaziju, a nakon koje se odlučuje za studij medicine na Sveučilištu u Grazu. No, umjesto ovoga on se vraća u Zagreb i otpočinje studij prava na zagrebačkom Sveučilištu koji uspješno završava 1893. godine. Prije toga bio se već zaposlio u Kraljevskom hrvatsko-dalmatinsko-slavonskom zemaljskom arkivu u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv). Tu je prošao sva zvanja – od onih pripravničkih do na koncu – ravnateljske dužnosti. U Zagrebu 1902. godine izdaje Hrvatske povjesne gradjevine, mjestopisni i povjesni opisi gradova, kula, samostana i drugih povjesnih gradjevina (I) čiji dugački naslov dobro opisuje upravo sve one teme koje su ga tijekom istraživačkoga rada vrlo često zaokupljale i kojima je posveti na stotine stranica iz svoga opusa. Nakon Ivana Bojničića na heraldičkom polju u Hrvatskoj svojim se brojnim radovima istakao Laszowski. Među prvim radovima s toga područja, točnije rečeno iz veksilologije, bio je onaj o Zastavi grada Zagreba objavljen u Prosvjeti (7/1896), a potom o Grbu plemena Mogorovića u Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva (n. s. 2/1896-1897 [1897]). Iz ovoga razdoblja važan je i njegov rad Prilog k hrvatskoj sfragistici objavljen u istom časopisu (n. s. 1/1895, 5/1901). Bio je izdavač i urednik prvog hrvatskog specijaliziranog časopisa za heraldiku i druge pomoćne povijesne znanosti: Vitezović – mjesečnik za genealogiju, biografiju, heraldiku i sfragistiku. Iako je, izašao svega u dva godišta (I/1903-1904 ; II/1905 ; god. 1, br. 1 /srpanj 1903/ – god. 2, br. 2/3 /srpanj 1905/ ; Zagreb: Tiskara C. Albrecht /J. Wittasek/) ostavio je važan traga u našoj historiografiji i povijesnoj periodici. Prestao je izlaziti zbog financijskih poteškoća i malog broja pretplatnika. U Vitezoviću Laszowski potpisuje cijeli niz priloga: Grb i rodoslovje plemenitih Rittera Vitezovića (I/1903, 1), Grb grada Petrovaradina (I/1903, 1), Hrvatsko plemstvo (I/1903, 2-11/12, II/1905, 1-2/3), Plemićke porodice u Zadru god. 1793. (I/1904, 8), Plemići vlastela u području grada Bosiljeva oko g. 1676. (I/1904, 8), Pristojbe za proglašenje plemićkog lista na hrvatskom saboru u XVII. vijeku (I/1904, 9), Prilog krivotvorenju plemićkih listova (I/1904, 9), Posljednji popis plemića Zagrebačke županije (I/1904, 10-11/12), Pavao Ritter-Vitezović kao heraldik i genealog (II/1905, 1). Među brojnim knjigama i člancima možemo istaknuti da je Laszowski upravo u vrijeme pokretanja Vitezovića objavio vrijednu knjigu pod naslovom Matica plemstva županije požeške, srijemske i virovitičke 1745.-1902. – Catastrum nobilium comitatus de Posega, Syrmio et Virovitica (Zagreb 1903.), te u pripremi i tiskanju imao glasovite Povjesne spomenice plem. općine Turopolja nekoć »Zagrebačko polje« zvane (sv. I. /1225. – 1466./, Zagreb 1904. ; sv. II. /1467. – 1526./, Zagreb 1905.). Idućih godina bit će objelodanjeni i preostala dva sveska. Izuzev toga radio je i na Povjestnim spomenicima slob. kralj. grada Zagreba, te Diplomatičkom zborniku Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Godine 1905. s nekoliko suradnika, npr. Velimirom Deželićem st., suutemeljitelj je Družbe Braće hrvatskog Zmaja. Kasnije, prilikom pisanja turopoljske povijesti – Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane – u tri sveska, uz ostale, jedan od glavnih koautora bio mu je opet Deželić st., vjerni suradnik na stranicama Vitezovića. Od 1907. dopisni je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U bio-bibliografskom pogledu hrvatsku je leksikografiju zadužio uredništvom i svojim značajnim udjelom u leksikonu Znameniti i zaslužni Hrvati te spomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925 iz 1925. godine (reprint 1990.), a o kojem je još po prvi puta pisao u predgovoru prvoga broja Vitezovića. Pod njegovim autorstvom i u suradnji s akademskom i heraldičkom slikaricom Vjerom pl. Bojničić-Zamola i istaknutim hrvatskim povjesničarom prof. dr. Rudolfom Horvatom, godine 1932. objavljen je u izdanju poduzeća Kava Hag d.d. Zagreb album-grbovnik: Grbovi Jugoslavije. Dragocjeno je to djelo jugoslavenske (najviše hrvatske) municipalne heraldike s ukupno objavljenih 256 koloriranih grbova (državnih, zemaljskih, županijskih, gradskih, općinskih). Uz njegove brojne radove posebno treba izdvojiti one objavljene u Vjesniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva: Grb grada Petrovaradina od g. 1751. (1/1899), Pečat Petra i Jurja knezova Krbavskih (2/1900), Artis heraldicae notitia brevis… [prikaz heraldičkog priručnika I. Voršića iz 1772.] (3/1901), Pruske zastave, darovane Hrvatskoj po kraljici Mariji Tereziji (4/1902), Grbovnica za Luku Gaudencija Dubrovčanina od godine 1488. (13/1911), Grgur Majcen, hrvatski dobrotvor XVI vijeka (17/1915). U Starinama JAZU tiskao je Grbovnice hrvatskih županija (30/1902), u zborniku Posljednji Zrinski i Frankopani (1908.) njihove Pečate i grbove, u zborniku Stari i novi Zagreb piše o grbu Mihalja Dabskog Zagrepčanina, barbira kralja Sigismunda (I/1925), a u Časti i dobru zavičaja (1937.) o Grbovima podmaršala Šimunića i podmaršala Mikašinovića, dok u Jutarnjem listu objavljuje niz manjih priloga: Grb stare hrvatske porodice Gusića od plemena Gusić na groblju u Černomlju u Kranjskoj (25/1936, 8890), Nalaz u katakombama Sv. Marka [i o grbu porodice Calcinelli, zagrebačkih građana i trgovaca] (26/1937, 9108), Grbovi Zrinskih i Frankopana u Zagrebu i Remetama (28/1939, 9792), Kakav će biti grb banovine Hrvatske? (28/1939, 10029). Bio je suradnik Hrvatske enciklopedije – Encyclopaedia Croatica (npr. u I. sv. iz 1941. natuknica Armales). Surađivao je i u prvom svesku zbornika Naša domovina (Zagreb 1943.) prilogom o Hrvatskoj sfragistici i ex librisi. Među njegovim posljednjim radovima, a zasigurno posljednji iz heraldike je članak Stari grbovi zemalja Nezavisne Države Hrvatske objavljen u Viesniku Hrvatskog arheološkog društva u Zagrebu (n. s. 22-23/1942-1943 [1943]). Umro je u Zagrebu, 28. studenoga 1949. godine. U njegovoj rukopisnoj ostavštini nalaze se još dosta neobjavljenih heraldičkih, sfragističkih i genealoških radova koji se danas čuvaju u zasebnom arhivskom fondu u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i kod njegovih nasljednika (Archivum familiae Laszowski). Emilij Laszowski iznimno je zaslužni hrvatski povjesničar i izdavač arhivskoga gradiva, utemeljitelj različitih institucija i društava, te napose istaknuta osoba hrvatske društvene i kulturne elite svoga vremena. Tri su njegova ključna prinosa hrvatskoj heraldici, sfragistici i genealogiji: 1) rad na proučavanju plemstva i publiciranju grbovnica i drugih arhivskih spisa ; 2) pokretanje časopisa Vitezović ; 3) rad na albumu-grbovniku Grbovi Jugoslavije. O životu i djelu E. Laszowskoga v. temeljiti rad: Mario Stipančević, Emil Laszowski – pripadnik hrvatske intelektualne elite na prijelazu 19. i 20. stoljeća, doktorski rad, mentor prof. dr. sc. Damir Agičić, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2012. ; potom katalog-monografiju Milovana Petkovića Emilij Laszowski Szeliga (1868. – 1949.), Zagreb: Družba ''Braća hrvatskoga Zmaja'' (Biblioteka Posebna izdanja – Monumenta draconica, knj. I.), 2000. Od drugih radova usp. Mladen Švab, ''Uzleti jednoga zmaja.'' – U povodu 50. godišnjice smrti i 110. obljetnice objelodanjivanja prvenca Emilija Laszowskog (28. studenoga 1949. – 28. studenoga 1999.), Vijenac (Zagreb), god. VII., br. 150/1999 ; Velimir Deželić, Emilije Laszowski o 25. godišnjici njegovoga književnoga rada (10. II. 1889. – 10. II. 1914), Zagreb: Braća hrvatskog Zmaja (sv. XXIV), 1914. ; redakcijski tekst ''Laszowski, Emilij, povjesničar i arhivist (Brlog na Kupi, 1. IV. 1868. – Zagreb, 28. X.(!) 1949.)'', u: Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941. –1945., ur. Marko Grčić, Zagreb: Minerva (Biblioteka Leksikoni), 1997., s. v. ; Mario Stipančević, Neznani svijet Emila Laszowskog, Arhivski vjesnik LIII (2010): 279-310 ; Tomislav Galović, Hrvatska heraldička periodika: Vitezović i Glasnik heraldike, Arhivski vjesnik LII (2009): 81-127 ; Ralf Hartemink – Željko Heimer, Heraldički albumi tvrtke Kava Hag / Heraldic Albums of the Coffee Hag Company, Grb i zastava – Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva II (2008) 4: 4-5 ; bibliografiju radova E. Laszowskog (iako nepotpunu) vidjeti u: Velimir Deželić st., Bibliografija književnog rada Emilija Laszowskoga (1889. – 1929.), (Prilog Vjesniku Kr. drž. arhiva, sv. IV/1929), Zagreb 1930., 1-23 ; Bibliografija rasprava i članaka (IV. Historija), sv. 8, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1965., 374-383.

Leksikon hrvatske heraldike – Hrvatski heraldičari (3): Emilij Laszowski (1868. – 1949.)

nije evidentirano

engleski

The Croatian Heraldry Lexicon – Croatian Heraldists (3): Emilij Laszowski (1868–1949)

Leksikon hrvatske heraldike (LHH) – nova rubrika u GiZ-u Leksikon hrvatske heraldike (LHH) zamišljen je kao kolektivno leksikografsko djelo (više autora) u kojem bi bile obrađene 3 velike cjeline: 1) hrvatski heraldičari, 2) heraldička vrela: zbornici i grbovnice, 3) heraldička terminologija. Nakana je prve serije članaka Hrvatski heraldičari u svakom broju GiZ-a prikazati po jednog značajnog hrvatskog heraldičara tako da se obradi njegov životni i profesionalni put te donese popis heraldičkih radova. Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (3): Emilij Laszowski (1868. – 1949.) Tomislav Galović Emilij Laszowski [č. Lašovski] (također i kao Emil Laszowski, Emil Filip Laszowski, Emilij Laszowski Szeliga) rođen je 1. travnja 1868. godine u Brlogu na Kupi u obitelj koja je po očevoj strani bila podrijetlom iz Poljske. Djed Filip Šufflay komunicirao je s mladim Emilijem na latinskom jeziku, što je bez sumnje u mnogo čemu već moglo predodrediti njegove interese k povijesti i arhivskim izvorima. Od 1883. Laszowski živi u Zagrebu gdje završava gimnaziju, a nakon koje se odlučuje za studij medicine na Sveučilištu u Grazu. No, umjesto ovoga on se vraća u Zagreb i otpočinje studij prava na zagrebačkom Sveučilištu koji uspješno završava 1893. godine. Prije toga bio se već zaposlio u Kraljevskom hrvatsko-dalmatinsko-slavonskom zemaljskom arkivu u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv). Tu je prošao sva zvanja – od onih pripravničkih do na koncu – ravnateljske dužnosti. U Zagrebu 1902. godine izdaje Hrvatske povjesne gradjevine, mjestopisni i povjesni opisi gradova, kula, samostana i drugih povjesnih gradjevina (I) čiji dugački naslov dobro opisuje upravo sve one teme koje su ga tijekom istraživačkoga rada vrlo često zaokupljale i kojima je posveti na stotine stranica iz svoga opusa. Nakon Ivana Bojničića na heraldičkom polju u Hrvatskoj svojim se brojnim radovima istakao Laszowski. Među prvim radovima s toga područja, točnije rečeno iz veksilologije, bio je onaj o Zastavi grada Zagreba objavljen u Prosvjeti (7/1896), a potom o Grbu plemena Mogorovića u Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva (n. s. 2/1896-1897 [1897]). Iz ovoga razdoblja važan je i njegov rad Prilog k hrvatskoj sfragistici objavljen u istom časopisu (n. s. 1/1895, 5/1901). Bio je izdavač i urednik prvog hrvatskog specijaliziranog časopisa za heraldiku i druge pomoćne povijesne znanosti: Vitezović – mjesečnik za genealogiju, biografiju, heraldiku i sfragistiku. Iako je, izašao svega u dva godišta (I/1903-1904 ; II/1905 ; god. 1, br. 1 /srpanj 1903/ – god. 2, br. 2/3 /srpanj 1905/ ; Zagreb: Tiskara C. Albrecht /J. Wittasek/) ostavio je važan traga u našoj historiografiji i povijesnoj periodici. Prestao je izlaziti zbog financijskih poteškoća i malog broja pretplatnika. U Vitezoviću Laszowski potpisuje cijeli niz priloga: Grb i rodoslovje plemenitih Rittera Vitezovića (I/1903, 1), Grb grada Petrovaradina (I/1903, 1), Hrvatsko plemstvo (I/1903, 2-11/12, II/1905, 1-2/3), Plemićke porodice u Zadru god. 1793. (I/1904, 8), Plemići vlastela u području grada Bosiljeva oko g. 1676. (I/1904, 8), Pristojbe za proglašenje plemićkog lista na hrvatskom saboru u XVII. vijeku (I/1904, 9), Prilog krivotvorenju plemićkih listova (I/1904, 9), Posljednji popis plemića Zagrebačke županije (I/1904, 10-11/12), Pavao Ritter-Vitezović kao heraldik i genealog (II/1905, 1). Među brojnim knjigama i člancima možemo istaknuti da je Laszowski upravo u vrijeme pokretanja Vitezovića objavio vrijednu knjigu pod naslovom Matica plemstva županije požeške, srijemske i virovitičke 1745.-1902. – Catastrum nobilium comitatus de Posega, Syrmio et Virovitica (Zagreb 1903.), te u pripremi i tiskanju imao glasovite Povjesne spomenice plem. općine Turopolja nekoć »Zagrebačko polje« zvane (sv. I. /1225. – 1466./, Zagreb 1904. ; sv. II. /1467. – 1526./, Zagreb 1905.). Idućih godina bit će objelodanjeni i preostala dva sveska. Izuzev toga radio je i na Povjestnim spomenicima slob. kralj. grada Zagreba, te Diplomatičkom zborniku Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Godine 1905. s nekoliko suradnika, npr. Velimirom Deželićem st., suutemeljitelj je Družbe Braće hrvatskog Zmaja. Kasnije, prilikom pisanja turopoljske povijesti – Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane – u tri sveska, uz ostale, jedan od glavnih koautora bio mu je opet Deželić st., vjerni suradnik na stranicama Vitezovića. Od 1907. dopisni je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U bio-bibliografskom pogledu hrvatsku je leksikografiju zadužio uredništvom i svojim značajnim udjelom u leksikonu Znameniti i zaslužni Hrvati te spomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925 iz 1925. godine (reprint 1990.), a o kojem je još po prvi puta pisao u predgovoru prvoga broja Vitezovića. Pod njegovim autorstvom i u suradnji s akademskom i heraldičkom slikaricom Vjerom pl. Bojničić-Zamola i istaknutim hrvatskim povjesničarom prof. dr. Rudolfom Horvatom, godine 1932. objavljen je u izdanju poduzeća Kava Hag d.d. Zagreb album-grbovnik: Grbovi Jugoslavije. Dragocjeno je to djelo jugoslavenske (najviše hrvatske) municipalne heraldike s ukupno objavljenih 256 koloriranih grbova (državnih, zemaljskih, županijskih, gradskih, općinskih). Uz njegove brojne radove posebno treba izdvojiti one objavljene u Vjesniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva: Grb grada Petrovaradina od g. 1751. (1/1899), Pečat Petra i Jurja knezova Krbavskih (2/1900), Artis heraldicae notitia brevis… [prikaz heraldičkog priručnika I. Voršića iz 1772.] (3/1901), Pruske zastave, darovane Hrvatskoj po kraljici Mariji Tereziji (4/1902), Grbovnica za Luku Gaudencija Dubrovčanina od godine 1488. (13/1911), Grgur Majcen, hrvatski dobrotvor XVI vijeka (17/1915). U Starinama JAZU tiskao je Grbovnice hrvatskih županija (30/1902), u zborniku Posljednji Zrinski i Frankopani (1908.) njihove Pečate i grbove, u zborniku Stari i novi Zagreb piše o grbu Mihalja Dabskog Zagrepčanina, barbira kralja Sigismunda (I/1925), a u Časti i dobru zavičaja (1937.) o Grbovima podmaršala Šimunića i podmaršala Mikašinovića, dok u Jutarnjem listu objavljuje niz manjih priloga: Grb stare hrvatske porodice Gusića od plemena Gusić na groblju u Černomlju u Kranjskoj (25/1936, 8890), Nalaz u katakombama Sv. Marka [i o grbu porodice Calcinelli, zagrebačkih građana i trgovaca] (26/1937, 9108), Grbovi Zrinskih i Frankopana u Zagrebu i Remetama (28/1939, 9792), Kakav će biti grb banovine Hrvatske? (28/1939, 10029). Bio je suradnik Hrvatske enciklopedije – Encyclopaedia Croatica (npr. u I. sv. iz 1941. natuknica Armales). Surađivao je i u prvom svesku zbornika Naša domovina (Zagreb 1943.) prilogom o Hrvatskoj sfragistici i ex librisi. Među njegovim posljednjim radovima, a zasigurno posljednji iz heraldike je članak Stari grbovi zemalja Nezavisne Države Hrvatske objavljen u Viesniku Hrvatskog arheološkog društva u Zagrebu (n. s. 22-23/1942-1943 [1943]). Umro je u Zagrebu, 28. studenoga 1949. godine. U njegovoj rukopisnoj ostavštini nalaze se još dosta neobjavljenih heraldičkih, sfragističkih i genealoških radova koji se danas čuvaju u zasebnom arhivskom fondu u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i kod njegovih nasljednika (Archivum familiae Laszowski). Emilij Laszowski iznimno je zaslužni hrvatski povjesničar i izdavač arhivskoga gradiva, utemeljitelj različitih institucija i društava, te napose istaknuta osoba hrvatske društvene i kulturne elite svoga vremena. Tri su njegova ključna prinosa hrvatskoj heraldici, sfragistici i genealogiji: 1) rad na proučavanju plemstva i publiciranju grbovnica i drugih arhivskih spisa ; 2) pokretanje časopisa Vitezović ; 3) rad na albumu-grbovniku Grbovi Jugoslavije. O životu i djelu E. Laszowskoga v. temeljiti rad: Mario Stipančević, Emil Laszowski – pripadnik hrvatske intelektualne elite na prijelazu 19. i 20. stoljeća, doktorski rad, mentor prof. dr. sc. Damir Agičić, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2012. ; potom katalog-monografiju Milovana Petkovića Emilij Laszowski Szeliga (1868. – 1949.), Zagreb: Družba ''Braća hrvatskoga Zmaja'' (Biblioteka Posebna izdanja – Monumenta draconica, knj. I.), 2000. Od drugih radova usp. Mladen Švab, ''Uzleti jednoga zmaja.'' – U povodu 50. godišnjice smrti i 110. obljetnice objelodanjivanja prvenca Emilija Laszowskog (28. studenoga 1949. – 28. studenoga 1999.), Vijenac (Zagreb), god. VII., br. 150/1999 ; Velimir Deželić, Emilije Laszowski o 25. godišnjici njegovoga književnoga rada (10. II. 1889. – 10. II. 1914), Zagreb: Braća hrvatskog Zmaja (sv. XXIV), 1914. ; redakcijski tekst ''Laszowski, Emilij, povjesničar i arhivist (Brlog na Kupi, 1. IV. 1868. – Zagreb, 28. X.(!) 1949.)'', u: Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941. –1945., ur. Marko Grčić, Zagreb: Minerva (Biblioteka Leksikoni), 1997., s. v. ; Mario Stipančević, Neznani svijet Emila Laszowskog, Arhivski vjesnik LIII (2010): 279-310 ; Tomislav Galović, Hrvatska heraldička periodika: Vitezović i Glasnik heraldike, Arhivski vjesnik LII (2009): 81-127 ; Ralf Hartemink – Željko Heimer, Heraldički albumi tvrtke Kava Hag / Heraldic Albums of the Coffee Hag Company, Grb i zastava – Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva II (2008) 4: 4-5 ; bibliografiju radova E. Laszowskog (iako nepotpunu) vidjeti u: Velimir Deželić st., Bibliografija književnog rada Emilija Laszowskoga (1889. – 1929.), (Prilog Vjesniku Kr. drž. arhiva, sv. IV/1929), Zagreb 1930., 1-23 ; Bibliografija rasprava i članaka (IV. Historija), sv. 8, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1965., 374-383.

The Croatian Heraldry Lexicon – Croatian Heraldists (3): Emilij Laszowski (1868–1949)

nije evidentirano