hrvatski

Stilizacijske funkcije u hrvatskom dokumentarnom i eksperimentalnom filmu: dva primjera nenarativnih tipova filmskog izlaganja

Radom se pokušavaju kritički sagledati i primijeniti spoznaje koje je filmolog Hrvoje Turković razrađivao u sklopu istraživanja općeg koncepta stila, stilskih otklona i stilskih funkcija u filmu te tipova filmskog izlaganja. Kao polazišna točka rada uzima se niz Turkovićevih eseja objavljenih i sabranih u knjizi Retoričke regulacije: stilizacije, stilske figure i regulacija filmskog i književnog izlaganja (2008). Na početku rada pokušava se ocrtati važnost metakomunikacijskog i komunikacijskog razumijevanja filma te signala koji reguliraju tijek filmskoga izlaganja, ali i gledateljevu percepciju i interpretaciju filma. Ističe se važnost funkcionalnog, a ne topološkog razumijevanja metaizlagačkih/metadiskurznih signala u filmu koji upravljaju gledateljevom pozornošću i organizacijom filmskoga djela. Također se ističu tipovi stilizacija/stilskih otklona na temelju kojih je moguće prepoznati izmicanje pojedinih filmova određenom filmskom rodu kojemu pripadaju i tipu filmskog izlaganja koje dominantno koriste. U drugoj se polovici rada funkcionalno razumijevanje stilskih otklona pokušava primijeniti na dva genološki različita hrvatska filma, organiziranA drukčijim tipovima filmskoga izlaganja: Od 3 do 22 (1966) Kreše Golika i Chanoyu (1983) Sanje Iveković i Dalibora Martinisa.

opisno izlaganje; poetsko izlaganje; stilizacija/stilski otklon; funkcija stilizacija; Hrvoje Turković; Od 3 do 22; Chanoyu

nije evidentirano